Trešnje su među najomiljenijim voćkama u Hrvatskoj i šire, a njihova slatkoća i sočnost čine ih idealnim izborom za mnoge voćne vrtove. No, kada govorimo o uzgoju trešanja, često se postavlja pitanje o njihovoj samooplodnosti. Je li trešnja samooplodna ili joj je potrebna oprašivačka sorta? Ovaj članak istražuje tu temu i pruža korisne informacije za sve ljubitelje vrtlarstva.
Prvo, važno je razumjeti što zapravo znači termin ‘samooplodnost’. Samooplodne biljke su one koje mogu zametati plodove bez potrebe za oprašivačem iz druge sorte. To znači da polen iz cvijeta jedne biljke može oploditi jajašce iz istog cvijeta, što rezultira formiranjem ploda. U slučaju trešanja, postoje sorte koje su samooplodne, ali i one koje zahtijevaju oprašivače kako bi se osigurao dobar urod.
Postoje tri glavne vrste trešanja: slatke trešnje (Prunus avium), kisele trešnje (Prunus cerasus) i divlje trešnje. Slatke trešnje najčešće se uzgajaju zbog svog okusa, dok se kiseline često koriste za pripremu džemova i sokova. Kada je riječ o samooplodnosti, većina slatkih trešanja nije samooplodna. Mnoge sorte slatkih trešanja, poput ‘Bing’ ili ‘Lapins’, zahtijevaju oprašivače iz drugih sorti kako bi se osigurao dobar urod.
Međutim, postoje i samooplodne sorte slatkih trešanja, kao što su ‘Stella’ i ‘Sweetheart’. Ove sorte mogu dati plodove čak i kada se sade same, što ih čini idealnim izborom za vrtove s ograničenim prostorom ili za one koji ne žele saditi više sorti. Samooplodne trešnje obično imaju dobar prinos, ali treba napomenuti da će s oprašivačima iz drugih sorti u blizini dati još veći urod.
Kiseli trešnje su u pravilu samooplodne. Mnoge od njih, poput ‘Montmorency’, mogu se oprašiti bez pomoći drugih biljaka, što ih čini lakšima za uzgoj. To je posebno važno za vrtlara koji žele posaditi voćnjak bez brige o dodatnim sortama.
Kada razmišljate o sadnji trešanja, važno je uzeti u obzir i uvjete rasta. Trešnje vole sunčana mjesta i dobro drenirana tla. Preporučuje se sadnja na mjestima gdje će imati najmanje 6 do 8 sati izravne sunčeve svjetlosti dnevno. Također, tlo bi trebalo biti bogato hranjivim tvarima, s pH vrijednošću između 6 i 7. Osim toga, trebate paziti na razmak između sadnica – trešnje su prilično velike biljke i trebaju prostor za rast.
U pogledu njege, trešnje zahtijevaju redovito zalijevanje, posebno tijekom sušnih razdoblja. Međutim, treba izbjegavati prekomjerno zalijevanje, jer to može dovesti do truljenja korijena. Također, važno je povremeno gnojiti drveće, koristeći organska gnojiva koja će im pomoći da rastu i daju plodove. Obrezivanje je također ključna komponenta njege trešanja, jer pomaže održati drvo zdravim i potiče bolji prinos plodova.
Kada se beru trešnje, najbolje je to učiniti ručno, kako bi se spriječilo oštećenje plodova. Trešnje se obično beru kada su potpuno zrele, što se može prepoznati po njihovoj boji i čvrstoći. Nakon berbe, trešnje se mogu čuvati u hladnjaku nekoliko dana, ali je najbolje konzumirati ih svježe ili odmah prerađivati.
U zaključku, trešnje mogu biti samooplodne ili ne, ovisno o sorti. Ako planirate saditi trešnje, obavezno istražite koje su sorte samooplodne i koje će najbolje odgovarati vašim potrebama. Uživajte u vrtlarstvu i okusima svježih trešanja iz vlastitog vrta!
