U današnje vrijeme, kada tehnologija napreduje brže nego ikad prije, automatizirano donošenje odluka postaje sve prisutnije u različitim sektorima. Od financijskih institucija do trgovinskih lanaca, automatizacija odluka omogućuje brže i učinkovitije procese. Međutim, s tim napretkom dolaze i ozbiljna pitanja o privatnosti i zaštiti podataka, posebno u kontekstu Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) koja je stupila na snagu u svibnju 2018. godine.
GDPR je regulativa Europske unije koja ima za cilj zaštitu osobnih podataka građana EU-a i osiguranje njihovih prava. Kada govorimo o automatiziranom donošenju odluka, važno je razumjeti kako GDPR utječe na taj proces. Automatizirano donošenje odluka odnosi se na situacije kada se odluke donose isključivo na temelju automatiziranih procesa bez ljudske intervencije. To može uključivati procjene kreditne sposobnosti, odobravanje zajmova ili čak personalizaciju korisničkog iskustva u online trgovinama.
Prema članku 22. GDPR-a, pojedinci imaju pravo ne biti predmetom odluka koje se temelje isključivo na automatiziranom procesuiranju, osim ako je takvo procesuiranje potrebno za sklapanje ili izvršavanje ugovora, dopušteno zakonom ili uz izričit pristanak pojedinca. Ovo pravo ima za cilj zaštitu pojedinaca od potencijalno štetnih odluka koje bi mogle nastati zbog pristranih ili netočnih algoritama.
Jedan od glavnih izazova s kojim se suočavaju organizacije koje koriste automatizirano donošenje odluka jest osiguranje transparentnosti. GDPR zahtijeva da subjekti podataka budu informirani o tome kako se njihovi podaci obrađuju i kako se donose odluke koje ih se tiču. To uključuje pružanje jasnih informacija o korištenim algoritmima, kriterijima i logici koja se koristi za donošenje odluka. Organizacije moraju biti spremne objasniti kako su došle do određenih rezultata i koje su informacije korištene u tom procesu.
Osim toga, GDPR propisuje pravo na ispravak i pravo na zaborav, što dodatno komplicira situaciju. Ako pojedinac smatra da je odluka donesena na temelju automatiziranog procesuiranja netočna ili pristrana, ima pravo zatražiti ispravak svojih osobnih podataka ili čak zahtijevati da se odluka preispita. Ovo predstavlja izazov za organizacije jer moraju osigurati da njihovi sustavi mogu podržati ove zahtjeve.
Drugi izazov je etička dimenzija automatiziranog donošenja odluka. U mnogim slučajevima, algoritmi mogu biti pristrani ili reflektirati postojeće predrasude u podacima koji se koriste za njihovo treniranje. Na primjer, ako se algoritam trenira na podacima koji sadrže povijesne predrasude, može doći do diskriminacije određenih skupina. Ova pitanja postavljaju važna etička pitanja o odgovornosti i pravednosti u donošenju odluka.
Organizacije moraju razviti strategije za upravljanje rizicima povezanima s automatiziranim donošenjem odluka. To uključuje provođenje procjena utjecaja na zaštitu podataka, koje pomažu u identificiranju i ublažavanju potencijalnih rizika. Također je ključno osigurati da svi zaposlenici budu educirani o GDPR-u i njegovim zahtjevima, posebno oni koji rade s algoritmima i obradom podataka.
U zaključku, automatizirano donošenje odluka nudi mnoge prednosti u smislu učinkovitosti i brzine, ali također postavlja značajne izazove u kontekstu zaštite podataka i privatnosti. Organizacije moraju pažljivo razmotriti kako implementiraju ove sustave i osigurati da su u skladu s GDPR-om. Samo na taj način mogu osigurati da njihovi procesi ostanu etični, transparentni i u skladu s pravnim zahtjevima.
