ITER, što je skraćenica za International Thermonuclear Experimental Reactor, predstavlja jedan od najambicioznijih projekata u području nuklearne fuzije. Smješten u Francuskoj, ITER je međunarodni projekt koji uključuje suradnju 35 zemalja, uključujući Europsku uniju, Sjedinjene Američke Države, Kinu, Indiju, Japan, Koreju i Rusiju. Glavni cilj projekta je demonstrirati izvedivost nuklearne fuzije kao izvora gotovo neiscrpne i sigurne energije. Ovaj proces, koji se odvija unutar zvijezda, uključuje spajanje lakših jezgri atoma u teže, oslobađajući pritom ogromne količine energije.
Priprema za ITER započela je 1985. godine, a formalno je pokrenut 2006. godine. Projekt se temelji na principima fuzije vodika, konkretno izotopa deuterija i trikcija. Kada se ova dva izotopa spoje, nastaje helij i oslobađa se energija u obliku neutrona. Ova energija može se iskoristiti za proizvodnju električne energije, čime bi se mogla smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima i smanjiti emisije stakleničkih plinova.
Jedan od najvećih izazova u razvoju fuzijske energije je postizanje potrebnih uvjeta za fuziju. Da bi se postiglo stanje u kojem će atomi vodika imati dovoljnu energiju da se spoje, potrebno je postići iznimno visoke temperature, koje mogu doseći i 150 milijuna stupnjeva Celzija. Ovaj proces zahtijeva sofisticiranu tehnologiju i sustave za održavanje plazme, koja mora biti izolirana od zidova reaktora kako bi se spriječili gubici energije. ITER koristi magnetske sustave poznate kao tokamak, koji pomažu u održavanju stabilnosti plazme.
Jedna od ključnih komponenti ITER-a je plazma, ionizirani plin koji se sastoji od slobodnih elektrona i ionskih jezgra. Plazma se mora održavati u stabilnom stanju kako bi se omogućila fuzija. Kako bi se to postiglo, ITER će koristiti snažne magnetske polja koja će zadržati plazmu unutar reaktora. Ovaj pristup omogućuje da se postignu uvjeti slični onima koji postoje unutar sunca, gdje se prirodno odvija proces fuzije.
Osim što je ITER važan za istraživanje fuzijske energije, projekt također predstavlja veliki korak prema globalnoj suradnji u znanosti i tehnologiji. Različite zemlje dijele svoja znanja, resurse i tehnologije kako bi ostvarile zajednički cilj – razvoj fuzijske energije. Ovaj oblik suradnje može postati model za buduće projekte u drugim područjima znanosti i tehnologije.
Financijski aspekt ITER-a također je značajan. Ukupni troškovi projekta procjenjuju se na više od 20 milijardi eura, a financiraju se od strane zemalja članica. Ovaj veliki iznos uključuje izgradnju infrastrukturnih objekata, razvoj tehnologije i testiranje sustava. Međutim, uz potencijalne koristi koje fuzijska energija može donijeti, kao što su smanjenje emisija CO2 i osiguranje stabilnog izvora energije, mnogi vjeruju da su ovi troškovi opravdani.
U budućnosti, ITER bi trebao poslužiti kao model za izgradnju komercijalnih fuzijskih reaktora. Ako se uspješno demonstrira izvedivost fuzije kao izvora energije, to bi moglo značiti revoluciju u energetskom sektoru, omogućujući čistu, sigurnu i praktično neograničenu energiju. Očekuje se da će prvi testovi fuzijske energije u ITER-u započeti krajem 2020-ih, a puni operativni kapacitet trebao bi biti postignut do 2035. godine.
U zaključku, ITER nuklearni fuzijski reaktor predstavlja značajan korak prema ostvarivanju fuzijske energije kao održivog izvora energije za budućnost. Ovaj projekt ne samo da nudi rješenja za energetske izazove s kojima se suočava svijet, već također potiče međunarodnu suradnju i inovacije u znanosti i tehnologiji. S obzirom na sve prednosti koje fuzijska energija može ponuditi, ITER bi mogao postati ključni igrač u oblikovanju energetske budućnosti.
