U posljednjih nekoliko godina, vjetroparkovi su postali sve prisutniji u Hrvatskoj, a njihova važnost u energetskoj tranziciji i smanjenju emisije stakleničkih plinova ne može se prenaglasiti. Hrvatska, kao članica Europske unije, teži postizanju ciljeva održive energije i smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima. Ovaj članak istražuje trenutno stanje vjetroparkova u Hrvatskoj, njihove koristi, izazove s kojima se suočavaju, te njihov utjecaj na lokalne zajednice i okoliš.
Vjetroparkovi, kao oblik obnovljive energije, koriste snagu vjetra za proizvodnju električne energije. U Hrvatskoj, prvi vjetroparkovi počeli su se graditi početkom 21. stoljeća, a do danas je izgrađeno nekoliko značajnih projekata. Vjetroparkovi poput onih na otoku Pag, u Istri i na kontinentu, doprinose sve većem udjelu obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji električne energije. Prema podacima iz 2023. godine, vjetroenergija čini oko 20% ukupne proizvodnje električne energije u Hrvatskoj.
Jedna od glavnih prednosti vjetroparkova je njihova ekološka održivost. Korištenje vjetra kao izvora energije smanjuje emisiju ugljikovog dioksida i drugih štetnih plinova, što je posebno važno u kontekstu borbe protiv klimatskih promjena. Osim toga, vjetroparkovi mogu pomoći u smanjenju ovisnosti Hrvatske o uvoznim energentima, čime se poboljšava energetska sigurnost zemlje.
Ipak, razvoj vjetroparkova nije bez svojih izazova. Često dolazi do sukoba interesa između ekoloških ciljeva i interesa lokalnih zajednica. Mnogi ljudi se protive izgradnji vjetroparkova zbog briga o utjecaju na okoliš, buke, te promjene u pejzažu. Također, potrebno je osigurati da se vjetroparkovi grade na lokacijama koje minimalno utječu na migratorne ptice i druge divlje životinje. Ova pitanja zahtijevaju pažljivo planiranje i sudjelovanje lokalnih zajednica u procesu odlučivanja.
U posljednje vrijeme, Hrvatska je započela s razvojem novih vjetroelektrana, a neki od najnovijih projekata uključuju vjetroparkove u Slavoniji i Dalmaciji. Ovi projekti ne samo da pridonose energetskoj mreži, već i stvaraju nova radna mjesta u lokalnim zajednicama. U prosjeku, jedan vjetropark može stvoriti između 10 i 20 trajnih radnih mjesta, a dodatni poslovi nastaju tijekom faze izgradnje.
U investicijskom smislu, razvoj vjetroparkova predstavlja značajnu priliku za gospodarstvo. Troškovi instalacije vjetroturbina su se tijekom godina smanjili, što je učinilo vjetroenergiju konkurentnom prema konvencionalnim izvorima energije. U Hrvatskoj, očekuje se da će se u narednim godinama nastaviti s investicijama u obnovljive izvore energije, uključujući vjetroelektrane, čime će se dodatno povećati udjel obnovljivih izvora u energetskoj potrošnji.
Financijski, projekti vjetroelektrana u Hrvatskoj često se oslanjaju na europske fondove i subvencije, što dodatno potiče razvoj sektora. Također, očekuje se da će s rastom interesa za obnovljive izvore energije, cijene električne energije iz vjetroelektrana postati još konkurentnije, čime će se povećati njihov udio na tržištu.
U zaključku, vjetroparkovi u Hrvatskoj predstavljaju ključni dio strategije za održivu energetsku budućnost. Njihova ekološka održivost, potencijal za stvaranje radnih mjesta i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima čine ih važnim alatom u borbi protiv klimatskih promjena. Iako postoje izazovi i otpor u lokalnim zajednicama, važno je nastaviti s dijalogom i raditi na rješenjima koja će zadovoljiti potrebe svih dionika. U konačnici, uspjeh vjetroparkova u Hrvatskoj ovisit će o sposobnosti da se pronađu ravnoteže između ekoloških, ekonomskih i društvenih interesa.
