U današnje vrijeme, kada se govori o kulturi, često se čuje kako je ona u opadanju, a posebno se ističe tužna sudbina jezika, pa tako i hrvatskog jezika. Postavlja se pitanje: je li tužna kultura hrvatski jezik? Ova tema zaslužuje dublje promišljanje jer se jezik ne može promatrati samo kao sredstvo komunikacije, već i kao nositelj identiteta i tradicije jednog naroda.
Hrvatski jezik, kao i svi drugi jezici, suočava se s raznim izazovima u modernom društvu. Globalizacija, utjecaj interneta i masovnih medija, te migracije dovode do promjena u jeziku i kulturi. Mnogi se pitaju hoće li naš jezik izgubiti svoju autentičnost i bogatstvo. Hrvatski jezik ima bogatu povijest i tradiciju, a njegovo očuvanje je ključno za identitet hrvatskog naroda. Nažalost, često se čuje kako se mlađe generacije sve manje koriste materinjim jezikom, što je zabrinjavajuće.
U osnovi, jezik je odraz kulture i načina života ljudi koji ga koriste. Kada se jezik zapostavlja, gubi se i dio kulture. U školama se može primijetiti kako se nastava hrvatskog jezika sve više prilagođava standardima koji dolaze iz stranih jezika, posebno engleskog. Iako je važno biti dvojezičan i otvoren prema drugim jezicima, zanemarivanje vlastitog jezika može dovesti do njegovog slabljenja. U tom smislu, postavlja se pitanje: kako možemo očuvati hrvatski jezik i kulturu u svijetu koji se brzo mijenja?
Jedan od načina za očuvanje jezika je kroz obrazovanje. Učitelji i profesori hrvatskog jezika imaju ključnu ulogu u prenošenju ljubavi prema jeziku i kulturi na mlade generacije. Kroz kreativne metode podučavanja, kao što su literarni radovi, dramske igre i interaktivne radionice, učenici mogu razviti dublje razumijevanje i poštovanje prema svom jeziku. Također, važno je uključiti i suvremene teme u nastavu, kako bi učenici mogli vidjeti relevantnost jezika u njihovom svakodnevnom životu.
Pored obrazovanja, važna je i uloga medija. Mediji imaju moć oblikovati javno mnijenje i poticati kulturu. Potrebno je više sadržaja na hrvatskom jeziku, bilo da se radi o televizijskim emisijama, filmovima, glazbi ili internetu. Promicanje pozitivnih primjera i uspješnih ljudi koji koriste hrvatski jezik može potaknuti mlade da se ponose svojim jezikom i kulturom.
Osim toga, treba poticati i umjetničke projekte koji uključuju hrvatski jezik. Književnost, kazalište, glazba i vizualna umjetnost mogu biti snažni alati za očuvanje jezika. Organiziranje festivala, književnih večeri i drugih kulturnih događanja može pridonijeti popularizaciji hrvatskog jezika i kulture. Na taj način, jezik postaje živi dio svakodnevice, a ne samo predmet u školi.
Ne možemo zaboraviti ni na značaj zajednice. U obiteljskom okruženju, poticanje djece da koriste hrvatski jezik u razgovoru, čitanju i igrama može značajno pridonijeti njihovom razvoju i ljubavi prema jeziku. Kada djeca vide kako njihovi roditelji i članovi obitelji cijene i koriste svoj jezik, vjerojatnije je da će i sama razviti taj odnos prema jeziku.
U zaključku, možemo reći da je pitanje tužne kulture hrvatskog jezika složeno i višeslojno. Naša dužnost kao društva je očuvati i promicati naš jezik i kulturu. Jezik nije samo sredstvo komunikacije, već i identitet koji nas povezuje. Stoga, moramo biti svjesni svojih odgovornosti i aktivno raditi na očuvanju hrvatskog jezika kao važnog dijela naše kulturne baštine.
