Hrvatski narodni preporod je povijesni i kulturni pokret koji se razvijao tijekom 19. stoljeća, a obuhvaća širok spektar ciljeva koji su se odnosili na obnovu i jačanje hrvatskog nacionalnog identiteta. Ovaj pokret nastao je kao odgovor na društvene, političke i kulturne izazove s kojima se Hrvatska suočavala u to doba, posebice pod utjecajem Austro-Ugarske Monarhije. Ciljevi hrvatskog narodnog preporoda bili su višestruki i obuhvaćali su područja jezika, kulture, gospodarstva, obrazovanja i političkog djelovanja.
Jedan od ključnih ciljeva narodnog preporoda bio je poticanje i razvoj hrvatskog jezika. U vrijeme kada se koristilo više stranih jezika u administraciji i obrazovanju, preporoditelji su naglašavali važnost hrvatskog jezika kao temelja nacionalnog identiteta. Radili su na standardizaciji jezika, stvaranju novih književnih djela i poticanju upotrebe jezika u javnom životu. Ova je akcija kulminirala osnivanjem Hrvatskog jezičnog društva i razvojem hrvatske književnosti, posebno kroz rad autora poput Petra Preradovića, Augustina Tisza i drugih.
Pored jezika, preporoditelji su se fokusirali na kulturnu obnovu. Cilj im je bio osvještavanje naroda o vlastitoj kulturi i tradiciji, te poticanje interesa za hrvatsku povijest, umjetnost i običaje. Organizirali su razne kulturne manifestacije, poput koncerata, kazališnih predstava i izložbi, kako bi promovirali hrvatsku kulturu. Ovaj aspekt preporoda imao je veliki utjecaj na razvoj nacionalne svijesti i ponosa među Hrvaticama i Hrvatima.
Gospodarski ciljevi također su bili važni. Preporoditelji su prepoznali potrebu za modernizacijom hrvatskog gospodarstva, koje je u to vrijeme bilo pretežno agrarno i nerazvijeno. Advocirali su za razvoj industrije, trgovine i infrastrukture, te su se zalagali za bolje uvjete života i rada za obične ljude. Ova je inicijativa uključivala poticanje domaće proizvodnje, osnivanje zadruga i unapređenje obrazovanja kako bi se povećala stručnost radne snage.
Obrazovanje je također bilo jedan od ključnih ciljeva narodnog preporoda. Preporoditelji su smatrali da je obrazovanje ključno za emancipaciju naroda i njegovo uključivanje u moderne europske tokove. Stoga su se zalagali za reformu školskog sustava, osnivanje novih škola i poticanje obrazovanja na hrvatskom jeziku. U tom smislu, od posebnog značaja bilo je i osnivanje Sveučilišta u Zagrebu, koje je postalo središte obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj.
Politički ciljevi narodnog preporoda uključivali su borbu za veća prava Hrvata unutar Austro-Ugarske Monarhije. Preporoditelji su se zalagali za jačanje autonomije Hrvatske, kao i za pravo Hrvata da sami odlučuju o svojoj sudbini. Ova politička borba bila je usko povezana s kulturnim i jezičnim ciljevima, jer su smatrali da je jačanje nacionalnog identiteta ključno za ostvarenje političkih prava. U tom su kontekstu organizirani razni politički skupovi i prosvjedi, a preporoditelji su sudjelovali u političkom životu, tražeći reforme i promjene u okviru monarhije.
U konačnici, ciljevi hrvatskog narodnog preporoda utjecali su na oblikovanje modernog hrvatskog društva i identiteta. Ovaj pokret je postavio temelje za kasniji razvoj hrvatske države i društva, kao i za borbu za neovisnost koja će doći u 20. stoljeću. Naslijeđe narodnog preporoda vidljivo je i danas, u načinu na koji se Hrvati identificiraju sa svojom kulturom, jezikom i poviješću. Preporoditelji su uspjeli u svom naumu da osvijeste narod, potaknu ljubav prema domovini i izgrade temelje za buduće generacije.
