Ugovor na određeno je jedan od najčešće korištenih oblika ugovora o radu u Republici Hrvatskoj. Ovaj tip ugovora ima svoje specifičnosti i pravila koja ga definiraju, a važno je razumjeti kako funkcionira, koje su njegove prednosti i nedostaci, kao i kada ga koristiti. U nastavku ćemo detaljno razmotriti sve aspekte ugovora na određeno.
Prvo, ugovor na određeno se sklapa za unaprijed definirani vremenski period. To znači da se u trenutku sklapanja ugovora zna kada će se ugovor završiti, što ga razlikuje od ugovora na neodređeno koji nema takvo vremensko ograničenje. Ugovor na određeno može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, ovisno o potrebama poslodavca i zaposlenika. Ovaj oblik ugovora često se koristi u situacijama kada je posao sezonski ili kada postoji potreba za radnicima tijekom određenog projekta.
Jedna od prednosti ugovora na određeno je fleksibilnost. Poslodavci mogu zaposliti radnike samo na onoliko dugo koliko im je potrebno, što može biti korisno u dinamičnim poslovnim okruženjima. Osim toga, radnici koji potpisuju ugovor na određeno mogu steći iskustvo i znanje koje će im pomoći u budućim poslovnim prilikama. Također, ugovor na određeno može biti dobar način za poslodavce da procijene sposobnosti zaposlenika prije nego što donesu odluku o mogućem zapošljavanju na neodređeno.
Međutim, postoje i nedostaci ovog tipa ugovora. Radnici s ugovorom na određeno često nemaju istu razinu sigurnosti kao oni s ugovorom na neodređeno. Njihova prava i obveze mogu biti ograničena, a neki poslodavci mogu zloupotrebljavati ovaj oblik ugovora tako da ne pružaju zaposlenicima odgovarajuće beneficije koje bi dobili da su zaposleni na neodređeno. U slučaju prekida ugovora na određeno, radnici obično nemaju pravo na otpremninu, što može biti dodatni rizik za njih.
Prema Zakonu o radu, poslodavac može sklopiti ugovor na određeno samo u određenim okolnostima. Na primjer, ugovor na određeno može se sklopiti kada se radi o zamjeni radnika koji je na bolovanju, kada je potrebna dodatna radna snaga zbog sezonskog povećanja posla, ili kada se zapošljava radnik za određeni projekt. Važno je napomenuti da zakon propisuje maksimalno trajanje ugovora na određeno, kao i broj mogućih produženja, kako bi se spriječila zloupotreba ovog oblika zapošljavanja.
Ugovor na određeno također može sadržavati klauzule koje se odnose na otkazni rok, što je važno za obje strane. Otkazni rok može varirati ovisno o trajanju ugovora i dogovoru između poslodavca i zaposlenika. U pravilu, otkazni rok za ugovor na određeno je kraći od onog za ugovor na neodređeno, ali je važno da obje strane budu svjesne svojih prava i obveza u tom pogledu.
U trenutku kada ugovor na određeno istekne, zaposlenik može biti suočen s neizvjesnošću oko budućnosti. Iako neki poslodavci odlučuju produžiti ugovor ili ponuditi zaposleniku trajno zaposlenje, to nije uvijek slučaj. Radnici trebaju biti proaktivni u traženju novih poslovnih prilika i razmatranju svojih opcija za karijeru. U tom smislu, korisno je razvijati vještine i znanja koja su tražena na tržištu rada kako bi se povećale šanse za pronalazak novog posla.
U zaključku, ugovor na određeno je važan alat u svijetu rada koji nudi određene prednosti i nedostatke kako za poslodavce, tako i za zaposlenike. Razumijevanje ovog tipa ugovora može pomoći radnicima da donesu informirane odluke o svojoj karijeri i pravima. Uz pravilnu primjenu i razumijevanje zakonskih okvira, ugovor na određeno može biti koristan i za radnike i za poslodavce.