Industrijski model u Hrvatskoj predstavlja okvir koji se koristi za analizu i oblikovanje industrijske politike, proizvodnje i ekonomskog razvoja. Ovaj model, koji se temelji na kombinaciji teorija ekonomije i prakse, omogućuje dublje razumijevanje industrijskih procesa i njihovog utjecaja na gospodarstvo zemlje. U ovom članku istražit ćemo ključne aspekte industrijskog modela u Hrvatskoj, njegovu povijest, trenutnu situaciju te izazove i prilike koje se nalaze pred hrvatskom industrijom.
Povijest industrijskog modela u Hrvatskoj može se pratiti unatrag do razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, kada je zemlja započela s procesom industrijalizacije. U to vrijeme, uspostavljen je centralizirani planirani model gospodarstva koji je bio karakteriziran državnim vlasništvom nad većinom industrijskih resursa. Ovaj model je omogućio brzi razvoj industrijskog sektora, ali istovremeno je doveo do niza problema, uključujući nisku produktivnost i nedostatak inovacija. Nakon raspada Jugoslavije i prelaska na tržišno gospodarstvo, Hrvatska je započela proces transformacije svog industrijskog sektora, nastojeći prilagoditi se novim globalnim uvjetima.
Trenutno stanje industrijskog modela u Hrvatskoj obilježeno je raznolikošću sektora. Hrvatska industrija obuhvaća širok spektar djelatnosti, uključujući prerađivačku industriju, građevinarstvo, energetiku i turizam. Prerađivačka industrija, koja uključuje proizvodnju hrane, kemikalija, strojeva i uređaja, čini značajan dio hrvatskog gospodarstva. Prema podacima iz 2022. godine, prerađivačka industrija doprinosi oko 20% BDP-a i zapošljava više od 200.000 radnika. Ova industrijska grana suočava se s izazovima kao što su nedostatak kvalificirane radne snage, visoki troškovi proizvodnje i potreba za digitalizacijom i modernizacijom procesa.
Jedan od ključnih izazova s kojima se suočava hrvatska industrija jest prilagodba globalnim trendovima, kao što su održivost i digitalizacija. U posljednjih nekoliko godina, EU je postavila ambiciozne ciljeve u vezi s klimatskim promjenama, što je dovelo do potrebe za smanjenjem emisije stakleničkih plinova i prelaska na obnovljive izvore energije. Hrvatska, kao članica EU, mora se prilagoditi tim zahtjevima, što predstavlja izazov za mnoge industrijske sektore. U isto vrijeme, digitalizacija nudi priliku za poboljšanje produktivnosti i konkurentnosti. Mnoge tvrtke u Hrvatskoj već ulažu u nove tehnologije, poput automatizacije i umjetne inteligencije, kako bi unaprijedile svoje poslovanje.
Hrvatska se također suočava s izazovima u vezi s inovacijama i istraživanjem i razvojem. Iako postoje poticaji i financijski instrumenti za potporu inovacijama, mnoge tvrtke još uvijek imaju poteškoća u pronalaženju potrebnih resursa i stručnosti za razvoj novih proizvoda i usluga. To može dovesti do usporavanja tehnološkog napretka i smanjenja konkurentnosti na globalnom tržištu. Kako bi se prevladali ovi izazovi, važno je poticati suradnju između akademske zajednice, industrije i vlade, te razvijati strategije koje će omogućiti lakši pristup financiranju i resursima za inovacije.
U zaključku, industrijski model u Hrvatskoj prolazi kroz značajne promjene i prilagodbe. Izazovi poput digitalizacije, održivosti i inovacija predstavljaju prepreke, ali i prilike za razvoj. Kako bi se osigurao održiv rast industrijskog sektora, potrebno je ulagati u obrazovanje i obuku radne snage, poticati suradnju između različitih sektora te razvijati strategije koje će omogućiti brži i učinkovitiji prijelaz na nove tehnologije. Hrvatska ima potencijal postati konkurentna na globalnom tržištu, ali će to zahtijevati zajednički napor svih dionika u društvu.
