Triangulacija u istraživanju je metodološki pristup koji se koristi u različitim disciplinama, uključujući društvene znanosti, zdravstvo i obrazovanje, s ciljem povećanja valjanosti i pouzdanosti istraživačkih rezultata. Ova tehnika uključuje korištenje više od jednog pristupa, metode ili izvora podataka kako bi se dobila sveobuhvatnija slika istraživanog fenomena.
Jedan od glavnih razloga za korištenje triangulacije je smanjenje pristranosti koja može nastati korištenjem samo jednog metodološkog pristupa. Na primjer, istraživač koji se oslanja isključivo na kvantitativne podatke može propustiti važne kvalitativne aspekte fenomena koji se istražuje. S druge strane, isključivo kvalitativni pristup može dovesti do previše subjektivnog tumačenja podataka. Triangulacija omogućuje istraživačima da kombiniraju prednosti različitih metoda, čime se povećava vjerodostojnost i dubina analize.
Triangulacija se može podijeliti u nekoliko tipova. Prvi tip je metodološka triangulacija, koja uključuje korištenje različitih metoda prikupljanja podataka, kao što su ankete, intervjui i promatranje. Na primjer, istraživač može provesti anketu kako bi prikupio kvantitativne podatke o određenoj populaciji, a zatim koristiti intervjue kako bi dobio dublje razumijevanje njihovih stavova i iskustava.
Drugi tip triangulacije je teorijska triangulacija, koja uključuje primjenu različitih teorijskih okvira ili perspektiva na iste podatke. Ovaj pristup omogućuje istraživačima da sagledaju podatke iz više kutova, što može otkriti nove uvide ili izazvati postojeće pretpostavke. Na primjer, istraživač koji proučava obrazovne prakse može primijeniti teorije učenja, sociološke teorije i psihološke teorije kako bi bolje razumio kompleksnost obrazovnog procesa.
Treći tip je analitička triangulacija, koja se odnosi na korištenje različitih analitičkih tehnika za obradu istih podataka. Ovaj pristup može uključivati korištenje statističkih metoda za analizu kvantitativnih podataka, a zatim kvalitativnih metoda za analizu istih podataka iz druge perspektive. Ova kombinacija može pomoći istraživaču da dobije potpuniju sliku fenomena koji proučava.
Triangulacija također može uključivati korištenje više izvora podataka, što se naziva izvorska triangulacija. Ovo može uključivati prikupljanje podataka iz različitih lokacija, vremena ili demografskih skupina. Ova metoda pomaže u osiguravanju da su rezultati istraživanja općenito primjenjivi i ne ovise o jednoj specifičnoj grupi ili situaciji.
Osim što poboljšava valjanost i pouzdanost, triangulacija također može pridonijeti bogatstvu istraživačkih rezultata. Korištenjem različitih metoda i pristupa, istraživači mogu otkriti složenije i dublje obrasce u podacima, što može dovesti do novih teorija ili praktičnih rješenja. Na primjer, u području zdravstva, kombinacija kvantitativnih i kvalitativnih podataka može pomoći u razumijevanju ne samo učestalosti određenih zdravstvenih problema, već i kako ti problemi utječu na živote pacijenata.
Međutim, važno je napomenuti da triangulacija zahtijeva dodatne resurse i vrijeme. Istraživači moraju biti spremni na dodatne izazove u analizi i interpretaciji podataka, kao i na potrebu za usklađivanjem različitih metoda i pristupa. Ova kompleksnost može biti zastrašujuća, posebno za istraživače koji su navikli raditi s jednim metodološkim pristupom. No, dugoročne koristi triangulacije često nadmašuju te izazove, čineći istraživanje bogatijim i vjerodostojnijim.
U zaključku, triangulacija u istraživanju predstavlja važan alat za istraživače koji žele poboljšati valjanost i pouzdanost svojih rezultata. Ova metoda omogućuje dublje i složenije razumijevanje fenomena koji se istražuju, čime se otvaraju nove mogućnosti za istraživanje i primjenu znanja. Iako zahtijeva dodatne resurse i planiranje, koristi od triangulacije u konačnici mogu značajno doprinijeti kvaliteti istraživačkog rada.
