U suvremenom društvu, jezik igra ključnu ulogu u oblikovanju našeg razmišljanja i percepcije svijeta oko nas. Izreka ‘jezik podređen stvari a ne stvar jeziku’ otvara duboku raspravu o tome kako jezik i stvarnost međusobno djeluju. Na prvi pogled, može se činiti da je jezik samo alat koji koristimo za opisivanje svijeta, no situacija je mnogo složenija. Jezik ne samo da reflektira stvarnost, već je u velikoj mjeri oblikuje. Ova dinamika postavlja pitanje o tome tko zapravo ima primat – jezik ili stvarnost.
Jedna od osnovnih funkcija jezika je komunikacija. Kroz jezik izražavamo misli, osjećaje i ideje. Međutim, jezik nije samo pasivni alat; on aktivno sudjeluje u oblikovanju naših misli i percepcija. Na primjer, različiti jezici imaju različite načine izražavanja istih pojmova, što može utjecati na način na koji govornici tih jezika doživljavaju i interpretiraju svijet. Lingvistička relativnost, teorija koja sugerira da struktura jezika može utjecati na kogniciju, dodatno potkrepljuje ovu tezu.
Razmislimo o primjeru boja. U nekim jezicima, poput engleskog, postoji mnogo riječi za različite nijanse boja, dok u drugim jezicima, poput ruskog, postoji posebno značenje za svjetlije i tamnije nijanse plave. Ovo može dovesti do različitih percepcija boja među govornicima tih jezika. Prema tome, jezik ne samo da opisuje boje, već i oblikuje naše razumijevanje i percepciju tih boja. U ovom kontekstu, jezik postaje sredstvo kroz koje razumijemo svijet oko sebe, implicirajući da je jezik podređen stvarima, ali istovremeno i da stvari ne mogu biti potpuno shvaćene bez jezika.
Pored lingvističke relativnosti, možemo se osvrnuti i na fenomen poznat kao ‘jezično uvjetovanje’. Ovaj fenomen ukazuje na to kako jezik može oblikovati naše emocionalne i socijalne interakcije. Na primjer, načini na koje opisujemo ljude ili događaje kroz jezik mogu utjecati na naše stavove prema njima. Riječi koje koristimo imaju moć; one mogu potaknuti mržnju, ljubav, suosjećanje ili razdvojenost. U tom smislu, jezik postaje alat za oblikovanje stvarnosti, a ne samo pasivno sredstvo za njezino izražavanje.
U svakodnevnom životu, često se susrećemo s pitanjima identiteta i pripadnosti koja su također duboko povezana s jezikom. Način na koji govorimo, koji dijalekti ili jezike koristimo, može utjecati na način na koji nas drugi percipiraju. U multikulturalnim društvima, jezik često postaje simbol identiteta, a promjene u jeziku mogu odražavati šire društvene promjene. Ovdje se ponovno postavlja pitanje: je li jezik oblikovan stvarima (društvenim promjenama) ili stvari (društvene promjene) oblikovane jezikom?
Osim toga, jezik igra ključnu ulogu u obrazovanju i prijenosu znanja. Kroz obrazovni sustav, jezik postaje sredstvo kroz koje se oblikuju generacije, prenoseći vrijednosti, norme i znanja. U tom smislu, jezik ne samo da opisuje stvarnost, već je i aktivni sudionik u procesu obrazovanja i oblikovanja društvenih normi. Kako se jezik mijenja, tako se mijenjaju i ideje koje se prenose kroz njega. S obzirom na to, možemo reći da je jezik u stalnoj interakciji sa stvarima, a ta interakcija oblikuje našu stvarnost.
U zaključku, pitanje ‘je li jezik podređen stvarima ili su stvari podređene jeziku’ nije lako odgovoriti. U stvarnosti, jezik i stvarnost su u stalnoj interakciji, oblikujući i utječući jedni na druge. Dok jezik može biti alat za opisivanje stvarnosti, istovremeno je i moćno sredstvo koje oblikuje naše misli, percepcije i društvene interakcije. U tom smislu, ne možemo reći da je jedno potpuno podređeno drugom; umjesto toga, trebamo razumjeti njihovu složenu i dinamičnu vezu.
