20. stoljeće predstavlja jedno od najuzbudljivijih i najdinamičnijih razdoblja u povijesti književnosti. Ovaj period obilježen je brojnim književnim pokretima, eksperimentima u pisanju, kao i promjenama u temama i stilovima. Književnost 20. stoljeća odražava turbulencije koje su se dogodile u društvu, politici, znanosti i tehnologiji, a sve to utjecalo je na autore i njihove radove.
Na početku 20. stoljeća, književnost je bila snažno pod utjecajem realizma i naturalizma, koji su se razvijali u 19. stoljeću. Autor poput Marka Twaina i Henryja Jamesa postavili su temelje za nova istraživanja ljudske psihe i društvenih normi. Međutim, s dolaskom Prvog svjetskog rata, književnost je započela transformaciju. Mnogi autori, poput Ernea Hemingwaya i F. Scotta Fitzgeralda, suočili su se s posljedicama rata i duboko su promijenili svoje pristupe pisanju. Njihova djela često su istraživala teme gubitka, deziluzije i identiteta, što je postalo karakteristično za cijelo razdoblje.
Osim toga, 20. stoljeće donijelo je i razvoj novih književnih stilova, među kojima je najistaknutiji modernizam. Ovaj pokret, koji se pojavio u prvim desetljećima stoljeća, odlikovao se eksperimentiranjem s narativnim tehnikama i strukturom djela. Autori poput Jamesa Joycea i Virginije Woolf često su koristili unutarnji monolog i strujanje svijesti kako bi prikazali kompleksnost ljudske psihe. Njihovi radovi, poput „Uliksa“ i „Gospođa Dalloway“, predstavljaju temeljne tekstove modernističke književnosti i utjecali su na generacije pisaca koji su slijedili.
U međuvremenu, postmodernizam je došao na scenu sredinom stoljeća, donoseći s sobom još veće eksperimentiranje i ironiju. Autori kao što su Thomas Pynchon i Don DeLillo često su se igrali s formom, tekstualnošću i naracijom, stvarajući djela koja su bila kompleksna i višeznačna. Postmodernistički pisci su često propitivali samu prirodu književnosti, dovodeći u pitanje granice između fikcije i stvarnosti. Njihova djela nisu samo pričala priče, već su se bavila i pitanjima identiteta, kulture i politike u postindustrijskom društvu.
Osim modernizma i postmodernizma, 20. stoljeće je također svjedočilo razvoju različitih književnih pokreta kao što su realizam magičan, feminizam u književnosti i afroamerička književnost. Realizam magičan, koji je bio osobito popularan u latinskoameričkoj književnosti, kombinira stvarnost s fantazijom, stvarajući nevjerojatne i nadrealne svjetove. Autori poput Gabriela García Márqueza i Julija Cortázara donijeli su nove perspektive i učinili književnost bogatijom i raznolikijom.
Feministička književnost također je doživjela veliki porast tijekom 20. stoljeća, s autoricama poput Simone de Beauvoir i Virginije Woolf koje su istraživale teme ženskog identiteta, rodne nejednakosti i društvenih normi. Ovaj pokret otvorio je vrata mnogim ženama autoricama da iskažu svoje glasove i iskustva, što je dodatno obogatilo književnu scenu.
Afroamerička književnost, koja je također doživjela procvat u 20. stoljeću, donijela je nove perspektive o rasi, identitetu i povijesti. Autori poput Zore Neale Hurston i Jamesa Baldwina istraživali su složene teme društvene pravde i ljudskih prava, ostavljajući dubok trag u književnosti i kulturi.
Na kraju, 20. stoljeće je bilo razdoblje nevjerojatne književne raznolikosti i inovacije. Književnost je postala refleksija promjena koje su se odvijale u svijetu, a autori su često preispitivali i redefinirali granice svojih djela. Kroz razne stilove i teme, književnost ovog stoljeća ostavila je neizbrisiv trag na kulturni i društveni razvoj, oblikujući kako čitatelje, tako i autore budućnosti.
