Uzgoj lješnika na otvorenom postaje sve popularniji među hrvatskim poljoprivrednicima i vrtlarima. Ova zanimljiva kultura ne samo da donosi ukusne plodove, već je i izvor dodatnog prihoda. U ovom članku istražujemo sve aspekte uzgoja lješnika, od odabira lokacije do brige o stablima i prikupljanju plodova.
Prvo i najvažnije, lješnici zahtijevaju sunčanu lokaciju s dobrom drenažom. Tlo bi trebalo biti lagano, pjeskovito ili ilovasto, bogato hranjivim tvarima. Idealna pH vrijednost tla za lješnik kreće se između 6 i 7,5. Prije sadnje, preporučuje se obaviti analizu tla kako bi se utvrdilo koje hranjive tvari nedostaju i treba li dodati gnojivo. Lješnici se obično sade u proljeće, kada su temperature stabilne, ili u jesen, kada su dani još uvijek topli, ali noći hladnije.
Kada odabirete sortu lješnika, važno je uzeti u obzir klimu i uvjete rasta. Postoji mnogo sorti, a neke od najpopularnijih uključuju ‘Tonda Gentile delle Langhe’, ‘Barcelona’ i ‘Corylus avellana’. Ove sorte su otporne i daju visok prinos. Lješnici su također oprašivači, što znači da je preporučljivo saditi više sorti zajedno kako bi se povećala produktivnost.
Nakon sadnje, važno je pravilno brinuti se o stablima. Redovito zalijevanje je ključno, posebno u suhim razdobljima. Tlo bi trebalo biti vlažno, ali ne i mokro, kako bi se spriječilo truljenje korijena. Gnojidba je također važna; preporučuje se koristiti organska gnojiva koja će pružiti potrebne hranjive tvari. U prvim godinama rasta, stablima je potrebno posebno puno pažnje, jer se formiraju i razvijaju.
Jedna od glavnih prijetnji lješnicima su štetnici i bolesti. Među najčešćim štetnicima su lješnikova muha i razne vrste gusjenica. Preporučuje se redovito pregledavanje stabala i korištenje ekoloških pesticida ako je potrebno. Osim toga, važno je održavati područje oko stabala čistim kako bi se smanjila mogućnost zaraze.
Kada dođe vrijeme berbe, lješnici obično sazrijevaju u rujnu i listopadu. Plodovi su spremni za berbu kada se ljuska počne otvarati. Berbu je najbolje obaviti ručno, što može biti dugotrajan proces, ali osigurava da se plodovi ne oštete. Nakon berbe, lješnike je potrebno sušiti kako bi se smanjila vlažnost i spriječila pojava plijesni. Sušenje se može obaviti na suncu ili u sušionicama, ovisno o vremenskim uvjetima.
Uzgoj lješnika na otvorenom može biti isplativ poduhvat, posebno s obzirom na rastuću potražnju za orašastim plodovima. Cijena lješnika na tržištu varira, ali u prosjeku se kreće oko 5 do 10 eura po kilogramu, ovisno o kvaliteti i tržišnim uvjetima. Ulaganje u ovu kulturu može donijeti značajan povrat, posebno ako se pravilno upravlja i prati tržišne trendove.
Osim ekonomske isplativosti, uzgoj lješnika također doprinosi očuvanju okoliša. Stabla lješnika pomažu u smanjenju erozije tla, poboljšavaju kvalitetu zraka i stvaraju staništa za razne vrste ptica i insekata. Stoga, uzgoj lješnika ne samo da može biti unosan, već i ekološki prihvatljiv.
U zaključku, uzgoj lješnika na otvorenom zahtijeva pažljivo planiranje i brigu, ali može donijeti velike koristi. Bilo da ste iskusni poljoprivrednik ili samo entuzijast, lješnici mogu biti izvrstan dodatak vašem vrtu ili poljoprivrednom gospodarstvu. Uz pravilnu njegu i upravljanje, lješnici će rasti i donositi plodove dugi niz godina.
