Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI) predstavljaju skup pravila i smjernica koje poduzeća koriste za pripremu svojih financijskih izvještaja. Jedan od važnih standarda u ovom okviru je MSFI 16, koji se odnosi na najmove. Od 1. siječnja 2019. godine, ovaj standard je zamijenio prethodni MSFI 17 i donio značajne promjene u načinu na koji poduzeća računovodstveno obračunavaju najmove.
Glavna svrha MSFI 16 je osigurati da se svi najmove evidentiraju u bilanci poduzeća, čime se povećava transparentnost i točnost financijskih izvještaja. Prema ovom standardu, najmodavci su dužni priznati pravo korištenja imovine koju iznajmljuju, kao i obvezu plaćanja najma. To znači da će poduzeća koja unajmljuju imovinu (najemnici) trebati prepoznati imovinu i obvezu na svojoj bilanci, čime se mijenja tradicionalni pristup knjiženju najma.
Za početak, važno je razumjeti koje su ključne komponente MSFI 16. Najmovi se klasificiraju kao financijski i operativni. Financijski najam je onaj u kojem se rizici i koristi od vlasništva imovine prenose na najmoprimca, dok se kod operativnog najma to ne događa. Prema MSFI 16, operativni najam se također priznaje u bilanci, što je promjena u odnosu na prethodne standarde. Ova promjena može značajno utjecati na financijske pokazatelje poduzeća, jer će imovina i obveze rasti na temelju najma.
Knjiženje najma prema MSFI 16 uključuje nekoliko ključnih koraka. Kada poduzeće sklopi ugovor o najmu, potrebno je odrediti datum početka najma. Na taj datum, poduzeće mora prepoznati pravo korištenja imovine i obvezu prema najmodavcu. Pravo korištenja imovine se mjeri kao sadašnja vrijednost budućih plaćanja najma, a obveza se također mjeri na isti način. To znači da poduzeće mora uzeti u obzir sve buduće obveze plaćanja najma, uključujući i eventualne varijabilne komponente koje ovise o korištenju imovine.
U praksi, ovo može izgledati ovako: ako poduzeće unajmljuje uredsku zgradu za 5.000 € mjesečno na razdoblje od 10 godina, potrebno je izračunati sadašnju vrijednost ukupnih plaćanja. Ako je diskontna stopa 5%, tada će se izračunati sadašnja vrijednost svih budućih plaćanja najma i taj iznos će se knjižiti kao imovina i obveza. Ova metodologija omogućava poduzećima da preciznije reflektiraju svoje financijske obveze i imovinu u svojim financijskim izvještajima.
Osim toga, poduzeća moraju redovito revidirati svoje procjene vezane uz najmove. Ako dođe do promjene u uvjetima najma, kao što su promjene u trajanju najma ili u iznosu najma, poduzeće će morati prilagoditi iznose u svojoj bilanci. Ovo može uključivati i promjene u pravu korištenja imovine i obvezi prema najmodavcu, što može imati daljnje posljedice na financijske izvještaje poduzeća.
Kada je riječ o knjiženju najma, poduzeća također moraju uzeti u obzir i troškove povezane s najmom. Ovi troškovi mogu uključivati troškove održavanja, osiguranja i druge povezane troškove koji se mogu smatrati izravnim troškovima najma. Ovi troškovi trebaju se knjižiti u računovodstvenim evidencijama kako bi se osiguralo da su svi aspekti najma pravilno reflektirani u financijskim izvještajima.
MSFI 16 predstavlja značajnu promjenu u načinu na koji poduzeća računovodstveno obračunavaju najmove, a pravilno razumijevanje i primjena ovog standarda su ključni za osiguranje točnih i transparentnih financijskih izvještaja. S obzirom na to da se mnogo poduzeća oslanja na najam kao sredstvo za stjecanje imovine, pravilno knjiženje prema MSFI 16 može imati značajan utjecaj na njihovu financijsku stabilnost i uspješnost.
