Glasnost i perestrojka su dva ključna pojma koja su definirala kasnu fazu postojanja Sovjetskog Saveza, posebno tijekom 1980-ih godina pod vodstvom Mihaila Gorbačova. Ove politike bile su odgovor na unutarnje i vanjske izazove s kojima se suočavala sovjetska država, a imale su dalekosežne učinke na društvo, ekonomiju i političku strukturu.
Glasnost, što u prijevodu znači ‘otvorenost’, bila je politika koja je omogućila veću slobodu izražavanja, bolji pristup informacijama i povećanu transparentnost u radu vladinih institucija. Prije uvođenja glasnosti, kritika vlasti bila je strogo zabranjena, a svaki oblik neslaganja s partijskom linijom mogao je rezultirati ozbiljnim posljedicama, uključujući zatvor ili progon. Uvođenjem glasnosti, Gorbačov je pokušao potaknuti javnu raspravu o mnogim pitanjima koja su se dotad smatrala tabu temama, uključujući političke, ekonomske i društvene probleme. Ljudi su počeli otvoreno govoriti o svojim nezadovoljstvima, a mediji su dobili veću slobodu u izvještavanju, što je dovelo do kritike neefikasnosti i korupcije unutar Partije.
Perestrojka, s druge strane, što u prijevodu znači ‘prestrukturiranje’, odnosila se na reforme koje su se provodile u ekonomiji i društvenim strukturama. Ova politika je imala za cilj modernizaciju sovjetske ekonomije koja je bila usredotočena na centralno planiranje i državnu kontrolu. Gorbačov je nastojao uvesti elemente tržišne ekonomije, potaknuti privatno poduzetništvo i smanjiti državnu kontrolu nad gospodarstvom. Perestrojka je također uključivala reforme u industriji, poljoprivredi i trgovini, ali su se suočavale s brojnim izazovima, uključujući otpor unutar same Partije i ekonomsku stagnaciju koja je bila prisutna već dugi niz godina.
U početku, reforme glasnosti i perestrojke naišle su na entuzijazam i podršku dijela javnosti, koja je željela promjene i poboljšanja. Međutim, kako su se problemi počeli javljati, a reforme nisu donijele očekivane rezultate, nezadovoljstvo među građanima počelo je rasti. Ekonomska situacija se pogoršala, a inflacija je počela rasti, što je dovelo do smanjenja životnog standarda. Osim toga, otvorena kritika vlasti dovela je do rastućih tenzija unutar društva, a nacionalne manjine u raznim dijelovima Sovjetskog Saveza počele su tražiti veću autonomiju ili neovisnost.
Jedan od značajnih učinaka glasnosti bio je i porast nacionalizma u različitim sovjetskim republikama. Narodi koji su se osjećali potisnutima tijekom višegodišnje vladavine Moskve počeli su izražavati svoje nacionalne identitete i zahtijevati veća prava. Ova nacionalistička kretanja često su rezultirala sukobima i nasiljem, što je dodatno destabiliziralo situaciju unutar Sovjetskog Saveza.
Kako su se ekonomske i političke krize produbljivale, podrška Gorbačovu počela je opadati, a njegovi protivnici unutar Partije iskoristili su nezadovoljstvo građana kako bi ga svrgnuli. Godine 1991., nakon niza događaja koji su uključivali pokušaj državnog udara protiv Gorbačova, Sovjetski Savez se raspao, a republike su stekle neovisnost. Glasnost i perestrojka, koje su trebale revitalizirati sovjetsko društvo i gospodarstvo, na kraju su dovele do kraja jedne od najmoćnijih država u povijesti.
U konačnici, glasnost i perestrojka predstavljaju kompleksne i često kontradiktorne politike koje su imale dubok utjecaj na Sovjetski Savez. Iako su nastojale otvoriti društvo i reformirati gospodarstvo, rezultati su bili daleko od očekivanih, a posljedice su bile dramatične. Ove politike ostavile su trajni trag na povijest Rusije i bivših sovjetskih republika, a njihovi učinci osjećaju se i danas.
