Emmanuel Macron, trenutni predsjednik Francuske, često se poziva na naslijeđe Charlesa de Gaullesa, jednog od najutjecajnijih vođa u francuskoj povijesti. De Gaulle, koji je bio ključna figura tijekom Drugog svjetskog rata i kasnije prvi predsjednik pete republike, oblikovao je modernu Francusku kroz svoje vizije i političke odluke. Macron, koji je preuzeo dužnost 2017. godine, nastoji nastaviti de Gaulleovu tradiciju, ali u kontekstu 21. stoljeća, suočen s novim izazovima i globalnim pitanjima.
Jedan od ključnih aspekata de Gaulleove politike bio je nacionalni suverenitet. On je vjerovao u snagu Francuske kao neovisne nacije, koja ne smije biti podložna vanjskim utjecajima, posebno od strane Sjedinjenih Američkih Država ili Sovjetskog Saveza. Macron, s druge strane, pokušava balansirati između suvereniteta i europskog jedinstva. Tijekom svog mandata, aktivno promiče jačanje Europske unije, ali istovremeno naglašava važnost francuskog identiteta i suvereniteta. Ova ravnoteža nije laka, s obzirom na sve veće tenzije unutar EU i rastući populizam u mnogim zemljama članicama.
Macron također dijeli de Gaulleovu viziju snažne i aktivne vanjske politike. De Gaulle je bio poznat po svojoj sposobnosti da vodi Francusku kroz turbulentne međunarodne odnose. On je bio strastveni zagovornik nezavisne vanjske politike, a Macron nastoji slijediti ovaj put kroz vlastite inicijative kao što su jačanje odnosa s afričkim zemljama i promicanje francuskih interesa u globalnom okviru. Njegova strategija uključuje i borbu protiv klimatskih promjena, što je također postalo važno pitanje u modernoj politici. De Gaulle nije imao priliku suočiti se s ovim izazovima, ali Macron prepoznaje da je za budućnost Francuske ključno zadržati vodeću ulogu u globalnim naporima za očuvanje okoliša.
Jedan od najvažnijih trenutaka u Macronovoj karijeri bio je njegov odgovor na izazove unutar Francuske, uključujući pokret ‘Žutih prsluka’. Ovaj pokret, koji je započeo kao protest protiv povećanja cijena goriva, ubrzo se proširio na šire nezadovoljstvo vladom i ekonomskim sustavom. Macron, kao predsjednik, suočio se s izazovima koji su se pojavili zbog de Gaulleove politizacije. De Gaulle je bio poznat po svojoj sposobnosti da se poveže s narodom, a Macron je morao pronaći način da obnovi povjerenje javnosti u njegovu administraciju. Njegovi pokušaji da se približi građanima uključivali su organizaciju ‘Grand Débat’, nacionalne rasprave koje su omogućile Francuzima da iznesu svoje stavove i prijedloge.
Macron također nastoji osnažiti francuski identitet kroz kulturu i obrazovanje. De Gaulle je bio veliki zagovornik francuske kulture, a Macron nastavlja tu tradiciju kroz potporu umjetnosti, jeziku i obrazovnim reformama. U svijetu globalizacije, gdje se identitet često gubi, Macron vjeruje da je važno očuvati francusku kulturu i jezik, promičući ih kao ključne aspekte nacionalnog identiteta. Ove vrijednosti su od suštinske važnosti za Francuze, a Macron se trudi osigurati da mlade generacije razumiju važnost svoje kulturne baštine.
U konačnici, Emmanuel Macron se suočava s izazovima koji su se pojavili više od pola stoljeća nakon de Gaulleovog mandata. Njegova politika i vizije, iako inspirirane de Gaulleovim naslijeđem, moraju se prilagoditi suvremenim uvjetima. Dok se bori s unutarnjim i vanjskim izazovima, Macron nastavlja oblikovati Francusku kroz prizmu de Gaulleovih načela, ali s naglaskom na prilagodbu novim vremenima. Kako će se oblikovati budućnost Francuske pod njegovim vodstvom, ostaje za vidjeti, ali jedno je sigurno – naslijeđe Charlesa de Gaullesa i dalje će biti ključni faktor u oblikovanju francuske politike.
