Djelovanje Zorana Ferića, jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih autora, često se prepliće s temama koje istražuju ljudsku sudbinu, patnju i nadanje. Njegova priča o djevojčici sa žigicama, koja se inspirira poznatom Andersenovom bajkom, donosi duboke emocionalne poruke i potiče na razmišljanje o životnim okolnostima, socijalnoj pravdi i ljudskoj empatiji.
U suvremenom kontekstu, smrt djevojčice sa žigicama može se shvatiti kao simbol izgubljenih snova i nade. Ferić u svom djelu koristi ovu sliku kako bi prikazao brutalnost stvarnosti s kojom se suočavaju mnogi pojedinci, posebno oni koji su marginalizirani ili siromašni. Djevojčica, u svom jednostavnom, ali snažnom nastojanju da preživi prodajući žigice, postaje metafora za sve one koji se bore za opstanak u surovom društvenom okruženju.
Ova priča odražava i suvremene izazove s kojima se suočavaju djeca u svijetu. U brojnim slučajevima, ona su izložena siromaštvu, nasilju ili zanemarivanju. Ferić uspijeva prenijeti tu bolnu stvarnost kroz lik djevojčice, koja unatoč svim preprekama i dalje sanja o boljem životu, o toplini obitelji i ljubavi. Njena smrt nije samo tragičan završetak, već i poziv na buđenje svijesti čitatelja o problemima koji nas okružuju.
U ovom kontekstu, Ferićevo djelo služi kao kritika društva koje često zatvara oči pred patnjom drugih. Kroz snažan narativ i emocionalno bogate opise, autor poziva na preispitivanje vlastitih stavova i ponašanja prema onima koji su manje sretnici. Smrt djevojčice simbolizira ne samo gubitak nevine duše, već i propust društva da zaštiti najranjivije članove.
Ferić koristi i elemente simbolike u svom djelu kako bi pojačao poruku. Žigice, koje djevojčica prodaje, postaju simbol nade, ali i prolaznosti života. Svaki put kada djevojčica zapali žigicu, ona stvara trenutak svjetlosti u tami svoje stvarnosti, no ta svjetlost je kratkotrajna. Na isti način, i u našem životu često se suočavamo s trenucima sreće koji su, nažalost, prolazni.
Osim toga, autor se bavi i pitanjima odgovornosti. Smrt djevojčice sa žigicama postavlja pitanje koliko smo mi kao društvo odgovorni za sudbine onih koji su marginalizirani. Koliko često ignoriramo probleme koji se događaju ispred naših očiju? Ferić nas potiče da se suočimo s vlastitom savješću i da preuzmemo aktivnu ulogu u poboljšanju života drugih.
Na kraju, Ferićeva pripovijest nas podsjeća da život nije uvijek pravedan i da se mnogi ljudi bore s nevidljivim demonima. Smrt djevojčice sa žigicama ostavlja snažan dojam i izaziva nas na razmišljanje o vlastitim životima i postupcima. Na nama je da odlučimo kako ćemo reagirati na tužnu sudbinu drugih i kako ćemo se boriti za bolje sutra za sve.
U zaključku, Zoran Ferić kroz lik djevojčice sa žigicama uspijeva prenijeti snažnu poruku o ljudskoj patnji, nadi i odgovornosti. Njegovo djelo ne samo da nas potiče na razmišljanje o vlastitim stavovima prema društvenim problemima, već i na djelovanje kako bismo stvorili bolje društvo za sve, posebno za najranjivije.