Klimatske promjene predstavljaju jedan od najvećih izazova s kojima se čovječanstvo suočava u 21. stoljeću. Hrvatska, kao članica Europske unije, ima obvezu uskladiti svoje zakonodavstvo s europskim standardima i ciljevima vezanim uz zaštitu okoliša i klimatske promjene. U ovom članku istražit ćemo kako hrvatsko zakonodavstvo regulira područje klimatskih promjena, koje su ključne inicijative i zakoni te koje su obveze koje proizlaze iz članstva u EU.
Jedan od osnovnih dokumenata koji se bave klimatskim promjenama na razini Europske unije je Europski zeleni plan. Ovaj ambiciozni plan ima za cilj postići klimatsku neutralnost do 2050. godine, a Hrvatska je kao članica EU-a preuzela obvezu aktivno sudjelovati u njegovoj provedbi. To uključuje smanjenje emisija stakleničkih plinova, povećanje udjela obnovljivih izvora energije i poticanje energetske učinkovitosti.
U skladu s tim, hrvatsko zakonodavstvo u području klimatskih promjena obuhvaća niz zakona i strategija. Zakon o zaštiti okoliša predstavlja temeljni okvir za zaštitu prirodnih resursa i smanjenje negativnog utjecaja ljudskih aktivnosti na okoliš. Ovaj zakon uključuje odredbe koje se odnose na procjenu utjecaja na okoliš, monitoring i izvještavanje o stanju okoliša, kao i na upravljanje otpadom i zagađenjem.
Osim toga, Zakon o energetskoj učinkovitosti ima ključnu ulogu u postizanju ciljeva vezanih uz smanjenje potrošnje energije i povećanje energetske učinkovitosti. Ovaj zakon propisuje mjere za poboljšanje učinkovitosti u građevinskom sektoru, industriji i javnim uslugama, a također potiče korištenje obnovljivih izvora energije.
Hrvatska također ima Nacionalnu strategiju prilagodbe klimatskim promjenama, koja je usvojena kako bi se osigurao sustavan pristup prilagodbi na klimatske promjene. Strategija identificira ključne sektore koji su najosjetljiviji na klimatske promjene, kao što su poljoprivreda, voda, zdravstvo i turizam, te predlaže mjere za smanjenje rizika i jačanje otpornosti tih sektora.
U okviru europskog zakonodavstva, Hrvatska se pridržava Direktive o smanjenju emisija stakleničkih plinova, koja postavlja obveze za smanjenje emisija u različitim sektorima, uključujući energetiku, industriju, promet i poljoprivredu. Ove obveze su usklađene s ciljevima postavljenim u okviru Pariškog sporazuma, koji ima za cilj ograničiti globalno zagrijavanje na ispod 2 °C u odnosu na predindustrijske razine.
Osim zakonodavnih okvira, Hrvatska sudjeluje u različitim međunarodnim inicijativama i projektima koji se bave klimatskim promjenama. Primjerice, sudjelovanje u Europskom fondu za regionalni razvoj omogućuje Hrvatskoj financiranje projekata koji doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova i prilagodbi na klimatske promjene. Ovi projekti često uključuju obnovu prirodnih ekosustava, poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada i razvoj održivog prometa.
U suradnji s civilnim društvom, Hrvatska također potiče sudjelovanje javnosti u procesu donošenja odluka vezanih uz klimatske promjene. Različite kampanje i edukativni programi imaju za cilj podizanje svijesti građana o važnosti zaštite okoliša i klimatskih promjena, te poticanje na održive prakse u svakodnevnom životu.
U zaključku, hrvatsko zakonodavstvo u području klimatskih promjena razvija se u skladu s europskim i međunarodnim standardima, uz naglasak na smanjenje emisija stakleničkih plinova, povećanje energetske učinkovitosti i prilagodbu na klimatske promjene. Ove mjere su od ključne važnosti za očuvanje okoliša i održivu budućnost Hrvatske, ali i za doprinos globalnim naporima u borbi protiv klimatskih promjena. Kao građani, imamo odgovornost sudjelovati u ovim procesima i podržavati zakonodavne inicijative koje doprinose očuvanju našeg planeta.