DACA, ili Deferred Action for Childhood Arrivals, predstavlja program u Sjedinjenim Američkim Državama koji omogućuje mladim imigrantima koji su ilegalno ušli u zemlju kao djeca da izbjegnu deportaciju i steknu određene privilegije, uključujući pravo na rad. Ovaj program je uveden 2012. godine pod administracijom predsjednika Baracka Obame kao odgovor na sve veći broj mladih imigranata koji su odrasli u SAD-u, a da nisu imali legalni status. No, DACA nije trajno rješenje i često se suočava s pravnim izazovima i promjenama u politici.
Jedan od ključnih aspekata DACA-e je da se program ne primjenjuje automatski. Mladim imigrantima je potrebno podnijeti zahtjev i ispuniti određene uvjete kako bi se kvalificirali za DACA. Ovi uvjeti uključuju, ali nisu ograničeni na, to da su podnositelji zahtjeva bili mlađi od 16 godina kada su prvi put ušli u SAD, da su živjeli u zemlji kontinuirano od 15. lipnja 2007., te da su trenutno u školi, diplomirali ili služili u vojsci. Osobe koje su optužene za ozbiljne zločine ili su u procesu deportacije obično nisu kvalificirane za DACA.
Jedan od najvećih izazova s DACA-om je njegov neodređeni pravni status. Iako je program donio olakšanje za stotine tisuća mladih ljudi, njegovo postojanje ovisi o političkim odlukama koje se često mijenjaju. Od 2017. godine, kada je tadašnji predsjednik Donald Trump najavio ukidanje DACA-e, program je postao predmet brojnih pravnih bitaka. Mnogi su se bojali da će ukidanje DACA-e dovesti do deportacije brojnih mladih ljudi koji su odrasli u SAD-u i koji su doprinijeli društvu, ekonomiji i kulturi zemlje.
Prema podacima iz 2021. godine, više od 600.000 mladih imigranata uživalo je zaštitu pod DACA-om, a mnogi su se školovali, zaposlili i postali aktivni članovi svojih zajednica. Iako su se neki trudili da pronađu alternativne načine za stjecanje legalnog statusa, poput stjecanja zelenih karata kroz obitelj ili posao, mnogi su se osjećali nesigurno i zabrinuto zbog svoje budućnosti.
Osim pravnih izazova, DACA također ima značajne ekonomske implikacije. Mnogi DACA korisnici doprinose američkoj ekonomiji kroz plaćene poreze i potrošnju. Prema istraživanjima, DACA korisnici su u prosjeku zarađivali više od 30.000 eura godišnje, a mnogi su se uspjeli obrazovati i napredovati u karijeri. Osim toga, DACA je potaknula mnoge mlade imigrante da se aktivno uključe u svoje zajednice, sudjeluju u volonterskim aktivnostima i doprinosi društvenim pokretima.
U kontekstu imigracijske politike, DACA je često predmet rasprava. Dok neki smatraju da bi program trebao biti ukinut, drugi ga vide kao nužnu mjeru za zaštitu mladih imigranata koji su odrasli u SAD-u i koji su se integrirali u američko društvo. Rasprave o DACA-i također otvaraju šira pitanja o imigracijskoj reformi, zakonitosti i etici prema migrantima te o tome kako se društvo odnosi prema onima koji su došli u zemlju u potrazi za boljim životom.
U zaključku, DACA predstavlja kompleksan problem u američkoj imigracijskoj politici. Dok program nudi nadu i priliku za mnoge mlade imigrante, on također dolazi s nesigurnostima i pravnim izazovima. Za mnoge, DACA nije samo pravno pitanje, već i pitanje identiteta, budućnosti i mjesta u društvu. Važno je nastaviti raspravljati o ovim pitanjima kako bi se pronašla održiva rješenja koja će omogućiti mladim imigrantima da ostvaruju svoje snove i doprinose društvu u cjelini.
