Neoliberalizam i liberalizam su dva pojma koja se često koriste u ekonomskim, političkim i društvenim raspravama, ali koja se ne smiju miješati bez razjašnjenja njihovih osnovnih karakteristika i razlika. Liberalizam se javlja kao filozofska i politička doktrina koja naglašava individualne slobode, prava i jednakost, dok se neoliberalizam pojavljuje kao specifični oblik liberalizma, fokusiran na ekonomske aspekte i tržišne mehanizme.
Liberalizam je nastao u 17. i 18. stoljeću kao odgovor na apsolutizam i feudalizam, promovirajući ideje slobode, jednakosti i prava pojedinca. Ključni filozofi poput Johna Lockea, Jean-Jacquesa Rousseaua i Immanuela Kanta doprinijeli su razvoju liberalnih ideja. Liberalizam se temelji na uvjerenju da su ljudska bića racionalna bića koja bi trebala imati slobodu donošenja vlastitih odluka, uključujući ekonomske odluke. Ova filozofija postavila je temelje za moderne demokracije i ljudska prava.
Neoliberalizam, s druge strane, počinje se razvijati sredinom 20. stoljeća kao odgovor na ekonomsku krizu i vladine intervencije u ekonomiju. Ključne figure poput Miltona Friedmana i Friedricha Hayeka promicale su ideje slobodnog tržišta, smanjenja državne intervencije, privatizacije državnih poduzeća i deregulacije. Neoliberalizam naglašava važnost tržišnih mehanizama kao načina za postizanje ekonomskog rasta i efikasnosti. Prema ovom pristupu, tržište je najbolji alat za alokaciju resursa i smanjenje siromaštva.
Jedna od glavnih razlika između liberalizma i neoliberalizma leži u njihovom pristupu ulozi države. Dok liberalizam može podržavati aktivnu ulogu države u zaštiti ljudskih prava i osiguravanju socijalne pravde, neoliberalizam se protivi velikoj državnoj intervenciji, smatrajući da ona često dovodi do neefikasnosti i korupcije. Neoliberalizam naglašava individualnu odgovornost i vjeruje da je tržište samo po sebi sposobno regulirati i rješavati ekonomske probleme.
U praktičnom smislu, neoliberalne politike često uključuju rezanje javnih izdataka, privatizaciju javnih usluga i smanjenje poreza na kapital. Ove politike mogu dovesti do smanjenja socijalnih programa koji pomažu najugroženijima u društvu, kao što su siromašni i nezaposleni. Kritičari neoliberalizma često ističu da ove politike pogoršavaju društvene nejednakosti i dovode do povećanja siromaštva.
Na primjer, u mnogim zemljama koje su usvojile neoliberalne reforme, poput Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, došlo je do rasta bogatstva i moći malog broja ljudi, dok su mnogi ostali marginalizirani. Ovaj fenomen često se opisuje kao ‘trikling down’ ekonomija, koja sugerira da će koristi od rasta bogatstva na vrhu na kraju doprijeti i najnižim slojevima društva, što se, međutim, često ne događa.
U današnjem svijetu, pitanje neoliberalizma i liberalizma postaje sve relevantnije. S globalizacijom i razvojem tehnologije, mnoge zemlje suočavaju se s izazovima koji zahtijevaju promišljanje o ulozi države u ekonomiji i društvu. Pandemija COVID-19 dodatno je naglasila potrebu za ravnotežom između tržišnih mehanizama i državne intervencije. Dok su mnoge neoliberalne politike dovele do određenih ekonomskih koristi, istovremeno su izazvale i ozbiljne društvene posljedice.
U zaključku, neoliberalizam i liberalizam predstavljaju različite pristupe u razmatranju ekonomske politike i društvenih odnosa. Dok liberalizam naglašava ljudska prava i socijalnu pravdu, neoliberalizam se fokusira na efikasnost tržišta i smanjenje uloge države. Razumijevanje ovih razlika ključno je za analizu današnjih društvenih i ekonomskih izazova.
