Felipe Guaman Poma de Ayala bio je značajna figura u povijesti Perua i Andske regije, a njegovo pismo kralju Španjolske, napisano oko 1615. godine, predstavlja jedno od najvažnijih djela kolonijalne latinoameričke književnosti. U tom opsežnom djelu, Guaman Poma iznosi svoje viđenje stvarnosti Inka i njihovih nasljednika pod španjolskom vlašću, te se bavi mnogim pitanjima koja su se ticala kako autohtonog stanovništva tako i kolonijalne administracije.
Glavni argument Guamana Pome de Ayale u njegovom pismu može se svesti na poziv za pravdu i bolji tretman autohtonih naroda. On ističe kako su španjolski kolonizatori, iako su došli s ciljem širenja kršćanstva i civilizacije, zapravo počinili mnoge nepravde prema Indijancima. Guaman Poma smatra da su španjolski vlastodršci zlostavljali i iskorištavali lokalno stanovništvo, što je dovelo do osiromašenja i propadanja tradicionalnog načina života. Njegovo pismo nije samo kritika postojećeg stanja, već i apel za promjenu. On želi da kralj uzme u obzir ne samo interese kolonijalne administracije, nego i prava i dobrobit autohtonih naroda.
Guaman Poma koristi svoje pismo kao platformu za predstavljanje povijesti, kulture i tradicija Inka, naglašavajući njihovu vrijednost i značaj. On se protivi stereotipima koji su tada vladali o Indijancima kao primitivnim i divljim ljudima. Umjesto toga, on prikazuje bogatu i složenu kulturu koja zaslužuje poštovanje i očuvanje. U tom kontekstu, njegov argument također uključuje poziv na obrazovanje i unapređenje znanja među autohtonim narodom, kako bi mogli bolje štititi svoja prava i interese.
Osim toga, Guaman Poma ukazuje na moralne i etičke obaveze kralja i kolonijalne vlasti. On naglašava da bi španjolski monarh trebao preuzeti odgovornost za postupke svojih podanika u Novom svijetu i raditi na uspostavljanju pravednijeg sustava koji bi osigurao zaštitu autohtonih prava. Ovaj element njegove argumentacije je posebno važan jer se odnosi na šire pitanje kolonijalne pravde i etike. Guaman Poma se ne boji kritizirati vlasti i njihove postupke, čime pokazuje hrabrost i odlučnost da se bori za prava svog naroda.
Također, njegovo pismo sadrži mnoštvo ilustracija i slika koje dodatno pojašnjavaju njegove teze. Ove vizualne komponente služe kao snažan alat za komunikaciju njegovih ideja i pružaju uvid u svakodnevni život Inka. Guaman Poma koristi umjetnost kako bi osnažio svoje argumente, čineći ih dostupnijima i razumljivijima za španjolske čitatelje. Na taj način, njegovo pismo postaje ne samo politički dokument, već i kulturni artefakt koji prikazuje bogatstvo i raznolikost andske civilizacije.
U zaključku, glavni argument Felipea Guamana Pome de Ayale u njegovom pismu kralju Španjolske je poziv na pravdu i poštovanje prava autohtonog stanovništva. On se zalaže za promjene koje bi omogućile bolji život Indijancima i osigurale očuvanje njihove kulture i tradicija. Njegovo djelo ostaje relevantno i danas, kao podsjetnik na važnost pravde, etike i ljudskih prava u kontekstu kolonijalizma i postkolonijalnih društava. Guaman Poma de Ayala tako postaje simbol otpora i borbe za pravdu, čija poruka odjekuje kroz stoljeća.
