Rusija, najveća zemlja na svijetu, prostire se na više od 17 milijuna kvadratnih kilometara, što čini gotovo jednu osminu ukupne kopnene površine planeta. Unatoč svojoj enormnoj veličini, gustoća naseljenosti Rusije je izuzetno niska. U ovom članku istražujemo demografske karakteristike Rusije, uključujući gustoću naseljenosti, raspodjelu stanovništva i socioekonomske aspekte koji utječu na život u ovoj zemlji.
Prema posljednjim procjenama, Rusija ima oko 144 milijuna stanovnika. Kada se uzme u obzir površina zemlje, gustoća naseljenosti iznosi otprilike 8,4 stanovnika po kvadratnom kilometru. Ova brojka stavlja Rusiju među zemlje s najnižom gustoćom naseljenosti u svijetu. Međutim, situacija je daleko od jednostavne, jer se gustoća naseljenosti znatno razlikuje ovisno o regiji. Na primjer, dok su veliki gradovi poput Moskve i Sankt Peterburga izuzetno gusto naseljeni, mnoge sjeverne i istočne regije su gotovo prazne.
Jedan od glavnih razloga niske gustoće naseljenosti u Rusiji je geografska i klimatska obilježja. Veliki dijelovi zemlje nalaze se u arktičkim i subarktičkim zonama, gdje su uvjeti za život vrlo teški. Temperature u ovim područjima mogu pasti ispod -40 stupnjeva Celzija, što otežava naseljavanje i gospodarsku aktivnost. Zbog ovih uvjeta, mnoge regije su slabo naseljene ili potpuno nenaseljene, dok se veći dio stanovništva koncentrira u južnim i zapadnim dijelovima zemlje.
Moskva, kao glavni grad, ima gustoću naseljenosti od otprilike 4,800 stanovnika po kvadratnom kilometru, što je znatno više od prosjeka cijele zemlje. Ova gustoća stvara jedinstvene izazove, poput visokih troškova stanovanja i prometnih gužvi. U Sankt Peterburgu, drugom po veličini gradu, gustoća je također visoka, ali ne dostiže razine Moskve. Ovi gradovi predstavljaju ekonomske i kulturne centre Rusije, privlačeći ljude iz drugih dijelova zemlje koji traže bolje životne prilike.
Osim Moskve i Sankt Peterburga, drugi veliki gradovi poput Novosibirska, Jekaterinburga i Nižnjeg Novgoroda također su gusto naseljeni, ali s puno nižim gustoćama od glavnih gradova. U međuvremenu, regije poput Jakutije i Čukotke imaju izuzetno nisku gustoću naseljenosti, s ogromnim prostranstvima koja su gotovo potpuno prazna. Ove razlike u gustoći naseljenosti odražavaju i socioekonomske razlike unutar zemlje.
U ruralnim područjima, gdje se stanovništvo bavi poljoprivredom i drugim prirodnim resursima, gustoća naseljenosti je još niža. Mnogi mladi ljudi napuštaju ova područja u potrazi za boljim prilikama u gradovima, što dodatno smanjuje gustoću naseljenosti i dovodi do starenja stanovništva. Ova migracija iz ruralnih u urbane sredine također stvara pritisak na infrastrukturu i javne usluge u gradovima, što može dovesti do problema s dostupnošću stanovanja, obrazovanja i zdravstvene skrbi.
U posljednjim desetljećima, Rusija se suočava s demografskim izazovima, uključujući pad nataliteta i povećanje mortaliteta. Ovi faktori dodatno kompliciraju situaciju s gustoćom naseljenosti, jer se očekuje da će se populacija nastaviti smanjivati u određenim regijama. Vlada je poduzela različite mjere kako bi potaknula natalitet i privukla imigraciju, ali rezultati tih napora još uvijek nisu vidljivi na razini cijele zemlje.
U zaključku, gustoća naseljenosti u Rusiji predstavlja složen problem koji je rezultat geografske, klimatske i socioekonomske situacije. Iako neke regije imaju visoku gustoću naseljenosti, većina zemlje ostaje slabo naseljena, s mnogim izazovima koji se javljaju zbog tih razlika. Kako se Rusija suočava s demografskim promjenama, važno je pratiti kako će se ove promjene odraziti na gustoću naseljenosti i kvalitetu života stanovnika.
