U današnjem globaliziranom svijetu, pojam “potrošači trećeg reda” postaje sve relevantniji, osobito u kontekstu održivosti i etičke potrošnje. Ova fraza koristi se za označavanje potrošača koji su manje privilegirani i koji imaju ograničen pristup resursima i informacijama o proizvodima i uslugama. Ovaj članak će istražiti koncept potrošača trećeg reda, njihove karakteristike, te kako se oni suočavaju s izazovima na tržištu.
Potrošači trećeg reda često su oni koji žive u zemljama u razvoju ili u manje razvijenim područjima unutar razvijenih zemalja. Njihova kupovna moć je značajno niža u usporedbi s potrošačima prvog reda, koji obično predstavljaju bogatije i razvijenije dijelove svijeta. Ovi potrošači suočavaju se s ograničenim pristupom kvalitetnim proizvodima, informacijama i uslugama, a često su i izloženi manipulacijama i prevarama na tržištu.
Jedna od ključnih karakteristika potrošača trećeg reda je njihova ranjivost. Mnogi od njih žive od dana do dana, što znači da nemaju mogućnost planiranja dugoročno. Ova situacija ih često prisiljava na kupnju jeftinijih, ali manje kvalitetnih proizvoda. Na primjer, umjesto da investiraju u ekološki održive ili lokalno proizvedene proizvode, potrošači trećeg reda često se odlučuju za masovnu proizvodnju koja je dostupnija, ali ne nužno i bolja za njihovo zdravlje ili okoliš.
Osim ekonomske ranjivosti, potrošači trećeg reda često se suočavaju i s nedostatkom obrazovanja o potrošačkim pravima i mogućnostima. Mnogi od njih nisu svjesni svojih prava kao potrošača ili ne znaju kako ih ostvariti. Ovo ih čini lakim metama za nepoštene trgovce koji koriste njihovu neinformiranost kako bi povećali vlastitu dobit. U tom kontekstu, važno je raditi na edukaciji ovih potrošača, kako bi stekli bolju kontrolu nad svojim odlukama i mogućnostima.
U današnje vrijeme, sa sve većim naglaskom na održivost i etičku potrošnju, potrošači trećeg reda postaju sve važniji dio globalne potrošačke slike. Organizacije koje se bave razvojem i humanitarnim radom prepoznaju potrebu za podrškom ovim potrošačima i rade na projektima koji će im pomoći da postanu svjesniji svojih opcija. Na primjer, postoje inicijative koje nude edukaciju o ekološkoj proizvodnji i održivim praksama, čime se potrošačima trećeg reda omogućuje da donose bolje odluke koje će imati pozitivan utjecaj na njihovo zdravlje i okoliš.
Osim toga, poduzetnici i inovatori sve više prepoznaju potencijal tržišta potrošača trećeg reda. Razvijaju proizvode i usluge koje su prilagođene potrebama ovih potrošača, često s naglaskom na pristupačnost i održivost. Ovo može uključivati proizvode koji koriste lokalne resurse ili usluge koje su dizajnirane tako da budu dostupne i korisne potrošačima s ograničenim sredstvima. Na taj način, potrošači trećeg reda ne samo da postaju aktivni sudionici tržišta, već i važni nositelji promjena prema održivijim praksama.
U konačnici, potrošači trećeg reda predstavljaju značajan segment globalnog tržišta, koji se ne može zanemariti. Njihove potrebe i izazovi zahtijevaju pažnju i razumijevanje kako bi se razvila održiva i etička ekonomija koja će koristiti svima, a ne samo privilegiranim skupinama. Razumijevanje njihovih potreba, obrazovanje i podrška ključni su za izgradnju pravednijeg i održivijeg svijeta.
