Muzika srednjeg vijeka, razdoblje koje obuhvaća otprilike od 500. do 1400. godine, predstavlja fascinantno poglavlje u povijesti glazbe koja je oblikovala temelje zapadne glazbene tradicije. Tijekom ovog razdoblja, muzika je bila duboko povezana s religijom, kulturom i društvenim životom, a njen razvoj odražava promjene u društvenim strukturama i filozofskim uvjerenjima. Srednji vijek se može podijeliti na ranosrednji vijek, visoki srednji vijek i kasni srednji vijek, pri čemu svako od tih razdoblja donosi svoje specifične karakteristike i stilove.
U ranosrednjem vijeku, muzika je bila primarno religiozna, a najdominantniji oblik bio je gregorijanski koral. Ova vrsta muzike, koja se izvodila u crkvama, bila je monofona, što znači da se izvodila u jednoj melodijskoj liniji bez harmonijskih pratnji. Gregorijanski koral bio je nazvan po papi Gregoriju I., koji se često povezuje s njegovim razvojem. Ova muzika je imala važnu ulogu u liturgiji, a njezina jednostavna, ali snažna melodija bila je savršena za duhovno izražavanje. S obzirom na to da je muzika bila usmena tradicija, njeni su se oblici prenosili kroz generacije bez pisanih zapisa, što je dodatno otežalo proučavanje ovog razdoblja.
Kako se srednji vijek razvijao, muzika je postajala sve složenija. U visokom srednjem vijeku pojavljuju se prve kompozicije koje koriste višeglasje. Ova promjena označava prijelaz s monofonije na polifoniju, gdje se više melodijskih linija izvodi istovremeno. Najznačajniji oblik polifonije bio je organum, gdje se izvorna melodija gregorijanskog korala nadopunjuje s dodatnim glasovima. Ova evolucija dovela je do razvoja složenijih oblika muzike, kao što su moteti i chansons, koji su postali popularni u kasnijim fazama srednjeg vijeka. Tijekom ovog razdoblja, gradovi postaju centri kulture, a glazbenici počinju stvarati i izvoditi muziku izvan crkvenih okvira, što doprinosi raznolikosti glazbenih stilova.
U kasnom srednjem vijeku, muzika se dodatno razvija zahvaljujući izumima poput nota. Pojava nota omogućila je preciznije zabilježavanje glazbe, što je omogućilo glazbenicima da dijele svoje kompozicije i poboljšavaju svoj rad. Ovaj napredak dovodi do stvaranja poznatih kompozitora poput Guillaumea de Machaut, koji je bio jedan od prvih poznatih skladatelja u povijesti. Njegova djela kombiniraju kompleksnost polifonije s bogatstvom melodičnih linija, što je postavilo temelje za daljnji razvoj glazbe u renesansi.
Muzika srednjeg vijeka ne obuhvaća samo crkvenu glazbu, već i svjetovne oblike. Kraljevi, plemići i obični ljudi uživali su u različitim vrstama svjetovne glazbe, uključujući plesove i pjesme koje su često izvodili putujući muzičari. Ove pjesme su bile često jednostavne, ali su odražavale svakodnevni život i običaje ljudi toga doba. Instrumenti poput lutnje, viole i flautice postali su sve popularniji, a njihova prisutnost u svjetovnoj glazbi dodatno je obogaćivala glazbeni pejzaž srednjeg vijeka.
Muzika srednjeg vijeka ostavila je dubok trag u povijesti i njen utjecaj može se osjetiti i u današnjoj glazbi. Mnogi suvremeni glazbenici i skladatelji inspiraciju pronalaze u melodijama i oblicima srednjovjekovne muzike, a istraživanje ovog razdoblja i dalje je značajno za razumevanje evolucije zapadne glazbene tradicije. Danas, uz pomoć modernih tehnologija, možemo uživati u rekonstrukcijama srednjovjekovne glazbe, što nam omogućava da doživimo zvukove i osjećaje tog vremena. Muzika srednjeg vijeka ne samo da je povijesni artefakt, već i izvor inspiracije koji nastavlja živjeti kroz nove interpretacije i oblike.
