MSFI 16, poznat kao Međunarodni standard financijskog izvještavanja za najmove, donosi značajne promjene u načinu na koji tvrtke računovodstveno tretiraju najmove. Ovaj standard, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. godine, zamijenio je raniji standard MSFI 17. MSFI 16 zahtijeva da se svi najmove knjiže u bilancu, što predstavlja promjenu u odnosu na prethodni standard koji je omogućavao određene iznimke za kratkoročne najmove i najmove malih vrijednosti.
Prema MSFI 16, najmodavac i najmoprimac imaju različite obveze i prava koja se moraju pravilno evidentirati. Najmoprimac je obvezan priznavati pravo korištenja imovine i obvezu prema najmodavcu, što se odražava u financijskim izvještajima. Ovaj pristup omogućuje korisnicima financijskih izvještaja bolji pregled obveza i prava koja proizlaze iz najma.
Glavni elementi koji se knjiže prema MSFI 16 uključuju pravo korištenja imovine i obvezu prema najmodavcu. Pravo korištenja imovine predstavlja pravo najmoprimca da koristi imovinu tijekom trajanja najma, dok obveza predstavlja ukupni iznos koji najmoprimac mora platiti najmodavcu tijekom trajanja najma. Ovi elementi se bilježe po početnoj vrijednosti, koja se obično izračunava na temelju ukupnih plaćanja najma, uključujući sve fiksne i varijabilne komponente najma.
Prvo, izračunajmo početnu vrijednost prava korištenja imovine. Ova vrijednost uključuje sve izravne troškove povezane s najmom, kao i sve troškove koji nastaju prilikom pripreme imovine za korištenje. Na primjer, ako je ukupna vrijednost najma 100.000 eura, a troškovi pripreme imovine iznose 5.000 eura, ukupna početna vrijednost prava korištenja imovine iznosit će 105.000 eura.
Nakon što se utvrdi početna vrijednost prava korištenja imovine, slijedi knjiženje obveze prema najmodavcu. Ova obveza se priznaje u iznosu koji odgovara budućim plaćanjima najma, diskontiranim na sadašnju vrijednost. Diskontna stopa može biti kamatna stopa koju plaća najmoprimac ili, ako nije dostupna, propisana kamatna stopa najmodavca. Na primjer, ako su buduća plaćanja najma 100.000 eura, a diskontna stopa je 5%, sadašnja vrijednost obveze će biti manja od 100.000 eura.
Jednom kada su prava korištenja imovine i obveza prema najmodavcu priznati, tijekom trajanja najma, tvrtka mora knjižiti troškove amortizacije prava korištenja imovine i troškove kamata na obvezu prema najmodavcu. Amortizacija se obično provodi na temelju korisnog vijeka trajanja imovine, dok se kamate izračunavaju na temelju preostale obveze prema najmodavcu. Ove troškove treba evidentirati u računu dobiti i gubitka, čime se smanjuje ukupna dobit tvrtke.
Jedna od važnih promjena koju donosi MSFI 16 jest ta da se najmodavci i najmoprimci moraju više fokusirati na procjenu korisnog vijeka trajanja imovine i diskontnih stopa. U slučaju da dođe do promjena u uvjetima najma, tvrtka će morati revidirati iznose koji su prvotno priznati u svojim financijskim izvještajima.
Zadnje, ali ne manje važno, MSFI 16 može imati značajan utjecaj na financijske pokazatelje tvrtke. Budući da se sadašnja vrijednost obveza priznaje u bilanci, omjeri zaduženosti tvrtke mogu se povećati, što može utjecati na odluke investitora i kreditorâ. Stoga je važno da tvrtke budu svjesne ovih promjena i da pravilno izvještavaju o svojim obvezama i pravima koja proizlaze iz najma.
U zaključku, MSFI 16 donosi značajne promjene u knjiženju najma. Sveobuhvatno razumijevanje ovog standarda je ključno za pravilno izvještavanje i upravljanje financijama u modernim poslovnim okruženjima. Pravilno knjiženje prema ovom standardu ne samo da omogućuje točno prikazivanje financijskog stanja tvrtke, već također pomaže u održavanju povjerenja s investitorima i vjerovnicima.
