Oksalna kiselina, poznata i kao etandična kiselina, je organska kiselina koja se nalazi u raznim biljkama, posebno u onima poput špinata, rabarbare i kiselice. Ova kiselina je dvoatomska kiselina, što znači da ima dva protona (H+) koja može osloboditi u otopini. Njena kemijska formula je C2H2O4, a u čistom obliku je bijeli kristalinični prah.
Molarna masa oksalne kiseline iznosi približno 90,03 g/mol. Ova vrijednost se dobije zbrajanjem molarnih masa svih atoma prisutnih u kemijskoj formuli. U ovom slučaju, imamo dva atoma ugljika (C), dva atoma vodika (H) i četiri atoma kisika (O). Ugljik ima molarnu masu od oko 12,01 g/mol, vodik 1,01 g/mol, a kisik 16,00 g/mol. Kada se sve to zbroji, dolazimo do ukupne molarne mase.
Oksalna kiselina se koristi u raznim industrijskim procesima. Na primjer, koristi se u kemijskoj industriji za proizvodnju različitih spojeva, kao što su oksalati koji se koriste u proizvodnji boja, sredstva za izbjeljivanje, pa čak i u staklarstvu. Također se koristi kao sredstvo za čišćenje metalnih površina, jer može rastvoriti mineralne naslage i hrđu.
No, osim svoje industrijske primjene, oksalna kiselina ima i značajnu ulogu u prirodi. Ona se može naći u mnogim biljkama kao prirodni metabolit. U tim biljkama, oksalna kiselina može djelovati kao zaštita od biljojedaca, jer je u visokim koncentracijama može učiniti neugodnom za konzumaciju. Međutim, konzumacija oksalne kiseline u velikim količinama može biti toksična za ljude i životinje.
U ljudskoj prehrani, oksalna kiselina može ometati apsorpciju kalcija i drugih minerala. To je razlog zašto se preporučuje umjereno konzumiranje hrane bogate oksalnom kiselinom, posebno za osobe koje imaju problema s bubrezima ili su sklone formiranju bubrežnih kamenaca. Naime, oksalna kiselina se može kombinirati s kalcijem u tijelu i formirati kalcijev oksalat, koji može dovesti do stvaranja kamenaca u bubrezima.
U znanstvenim istraživanjima, oksalna kiselina je predmet studija zbog svojih kemijskih svojstava i potencijalnih primjena. Na primjer, istraživači ispituju njenu ulogu u biokemijskim procesima i mogućim terapijskim svojstvima. Također se proučava njezina interakcija s različitim metalima, što može imati implikacije u razvoju novih materijala i tehnologija.
U laboratorijima, oksalna kiselina se često koristi kao standard u analitičkoj kemiji zbog svoje stabilnosti i dobro definirane kemijske strukture. Može se koristiti u titracijama za određivanje koncentracija drugih tvari. Osim toga, njezina sposobnost da kompleksira određene metalne ione čini je korisnom u raznim analitičkim tehnikama.
U zaključku, oksalna kiselina je važna tvar s brojnim primjenama u industriji, prirodi i znanosti. Njena molarna masa, koja iznosi oko 90,03 g/mol, čini je jednostavnom za izračun i primjenu u raznim kemijskim procesima. Iako se može naći u svakodnevnoj hrani, važno je biti svjestan njezinih potencijalnih učinaka na zdravlje, posebno kod osoba s određenim zdravstvenim stanjima. Stoga, razumijevanje oksalne kiseline i njezinih svojstava može biti korisno za sve koji se bave kemijom, biologijom ili jednostavno žele bolje razumjeti komponente hrane koju konzumiraju.
