Parlamentarna struktura Bosne i Hercegovine (BiH) igra ključnu ulogu u oblikovanju medijskog pejzaža, uključujući televizijske postaje. U zemlji sa složenom političkom situacijom, gdje se različite etničke grupe bore za svoje interese, televizija je postala važan alat za komunikaciju i propagandu. Stoga je važno analizirati na koji način parlament BiH utječe na televizijske medije i kakve su posljedice tog utjecaja na društvo.
U BiH postoje različiti nivoi vlasti, uključujući državnu razinu, entitetske vlade i lokalne jedinice. Ova složena struktura vlasti reflektira se i na medije. Televizija u BiH nije samo sredstvo informiranja, već i platforma za političku borbu. Različite političke stranke koriste televizijske kanale kako bi promovirale svoje programe i utjecale na javno mnijenje. U tom smislu, parlament ima značajnu moć jer donosi zakone koji reguliraju medijsku djelatnost, uključujući i televiziju.
Jedan od ključnih zakona koji reguliraju rad televizije u BiH je Zakon o komunikacijama. Ovaj zakon definira uvjete pod kojima mediji mogu operirati, a također postavlja i temelje za regulaciju sadržaja. Parlament također ima ovlasti imenovati članove Vijeća za elektroničke medije, koje je tijelo odgovorno za nadzor i regulaciju televizijskog sektora. Ova tijela mogu utjecati na to koje će se televizijske kuće registrirati, kakve će sadržaje emitirati i kako će se zaštititi prava građana na informiranje.
Osim zakonske regulative, parlament može utjecati na televiziju i kroz financijske potpore. U BiH, javne televizijske kuće često ovise o financiranju iz proračuna, što ih čini osjetljivima na političke pritiske. Na primjer, ako vlasti odluče smanjiti financiranje određenoj televizijskoj kući zbog njezine kritike na račun vlade, to može značajno utjecati na njen rad. U tom kontekstu, televizija se može pretvoriti u sredstvo za političku promociju ili, s druge strane, može biti marginalizirana ako se ne uklapa u službenu narativ.
Jedan od važnih aspekata utjecaja parlamenta na televiziju jest i pitanje cenzure. Dok je sloboda medija zajamčena ustavom, u praksi postoje brojni primjeri pritiska na novinare i urednike. Političke stranke često pokušavaju kontrolirati narativ kroz različite oblike prijetnji, uključujući prijetnje gubitkom posla ili pravnim akcijama. U takvom okruženju, novinari se suočavaju s izazovima u izvještavanju o važnim pitanjima, što može dovesti do autocenzure.
Pored toga, televizija u BiH se suočava s problemima poput nedostatka kvalitete sadržaja i profesionalizma. Mnogi televizijski kanali su podložni političkim pritiscima, što rezultira stvaranjem sadržaja koji ne zadovoljava informativne standarde. Umjesto toga, često se fokusiraju na senzacionalizam i političke propagande, što dodatno otežava građanima pristup objektivnim informacijama. U tom smislu, parlament može igrati ulogu u promicanju medijskog pluralizma i kvalitete sadržaja kroz donošenje zakona koji će podržati neovisne i profesionalne medije.
Unatoč izazovima, postoje i pozitivni pomaci. U posljednje vrijeme, civilno društvo i novinarske organizacije rade na jačanju medijske pismenosti među građanima, što može pomoći u stvaranju kritičnijeg javnog mnijenja. Također, građani sve više koriste alternativne izvore informacija, uključujući internet i društvene mreže, što može smanjiti utjecaj tradicionalnih televizijskih kanala. Ove promjene mogu potaknuti parlament da preispita svoju ulogu u reguliranju medija i da potakne razvoj medija koji će biti u službi građana, a ne političkih interesa.
U zaključku, parlament BiH ima značajan utjecaj na televiziju, kako kroz zakonske okvire tako i kroz financijsku podršku i politički pritisak. Ovaj utjecaj može biti i pozitivan i negativan, ovisno o kontekstu i namjerama političkih aktera. Ključno je da se promiče sloboda medija i zaštita novinara kako bi televizija mogla ispuniti svoju ulogu u informiranju građana i jačanju demokratskih procesa u zemlji.
