Hernijacija diska, poznata i kao prolaps diska, predstavlja jedan od najčešćih ortopedskih problema koji se javlja kod ljudi različitih dobnih skupina. Ovaj poremećaj nastaje kada se gelasta supstanca unutar intervertebralnog diska, koja djeluje kao jastučić između kralježaka, pomakne iz svog normalnog položaja. Ovaj pomak može uzrokovati pritisak na okolne živce, što rezultira boli, utrnulošću ili slabošću u različitim dijelovima tijela, ovisno o mjestu hernijacije.
Jedan od najčešćih tipova hernijacije diska je lumbalna hernija, koja se događa u donjem dijelu leđa. Ova vrsta hernijacije može uzrokovati bol u donjem dijelu leđa, kao i bolove koji se šire u noge, a često se opisuje kao išijadični bol. Hernijacija diska može nastati uslijed različitih čimbenika, uključujući degenerativne promjene diska povezane s godinama, prekomjernu tjelesnu težinu, lošu tjelesnu kondiciju i ponavljajuće naprezanje leđa.
Simptomi hernijacije diska variraju ovisno o mjestu i težini pomaka diska. Osim boli, pacijenti se često žale na ukočenost, slabost mišića i poteškoće u kretanju. U nekim slučajevima, simptomi mogu biti blagi i prolazni, dok u drugim slučajevima mogu postati toliko intenzivni da ometaju svakodnevne aktivnosti. U najtežim slučajevima, hernijacija diska može uzrokovati probleme s kontrolom mokraće ili stolice, što zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
Dijagnoza hernijacije diska obično započinje detaljnim kliničkim pregledom i medicinskom anamnezom. Liječnici često koriste slikovne pretrage poput magnetske rezonance (MR) ili računalne tomografije (CT) kako bi potvrdili dijagnozu i procijenili ozbiljnost stanja. Ove pretrage omogućuju liječnicima da vide točan položaj diska, kao i moguće pritiske na živce ili leđnu moždinu.
Tretman hernijacije diska može se kretati od konzervativnih metoda do kirurških intervencija, ovisno o težini simptoma i reakciji na liječenje. Konzervativni tretman često uključuje fizioterapiju, lijekove protiv bolova i protuupalne lijekove, kao što su ibuprofen ili naproksen. Fizioterapija može pomoći u jačanju mišića leđa i poboljšanju fleksibilnosti, dok lijekovi mogu smanjiti bol i upalu.
U slučaju kada konzervativni tretmani ne donesu olakšanje, a simptomi postanu ozbiljni, može se razmotriti kirurški zahvat. Kirurgija se najčešće preporučuje kada je hernija diska uzrokovala značajan pritisak na živce ili leđnu moždinu, a pacijent ne reagira na druge oblike liječenja. Postoji nekoliko kirurških tehnika koje se koriste za liječenje hernijacije diska, uključujući mikrodiskektomiju, koja uključuje uklanjanje herniranog dijela diska, i spinalnu fuziju, koja se koristi za stabilizaciju kralježnice.
Prevencija hernijacije diska uključuje održavanje zdrave tjelesne težine, redovitu tjelesnu aktivnost koja uključuje jačanje mišića leđa, pravilno podizanje teških predmeta i izbjegavanje dugotrajnih statičnih položaja. Također je važno voditi brigu o pravilnom držanju tijela tijekom sjedenja i stajanja.
U zaključku, hernijacija diska je ozbiljno stanje koje može značajno utjecati na kvalitetu života pojedinca. Uz pravilan pristup i tretman, mnogi ljudi uspijevaju smanjiti simptome i vratiti se normalnim aktivnostima. Uvijek je preporučljivo konzultirati se s liječnikom ako osjetite bilo kakve bolove ili nelagodu u leđima kako biste na vrijeme započeli s odgovarajućim tretmanom.
