Indijski matematičar Srinivasa Ramanujan, rođen 1887. godine, bio je jedan od najsvjetlijih umova u povijesti matematike. Njegov život i rad inspirirali su mnoge, a nedavno je i filmska industrija odlučila ispričati njegovu priču. Film pod nazivom “The Man Who Knew Infinity” iz 2015. godine temelji se na biografskoj knjizi Roberta Kanigela i istražuje Ramanujanovu nevjerojatnu karijeru, kao i njegove borbe s konvencionalnim matematičkim svijetom. U ovom članku ćemo se detaljnije osvrnuti na film i na to koliko je vjerno prikazao život ovog genijalnog matematičara.
Film prati Ramanujana, kojeg tumači Dev Patel, od njegovih skromnih početaka u Indiji do njegovog putovanja na sveučilište u Cambridge. Tamo upoznaje profesora G.H. Hardyja, kojeg glumi Jeremy Irons, a koji prepoznaje Ramanujanov izvanredan talent. Njihova suradnja postaje ključna za Ramanujanov uspjeh, ali i za izazove s kojima se susreće u novom okruženju. Ramanujan se suočava s predrasudama zbog svog podrijetla, ali i s vlastitim sumnjama i nesigurnostima koje proizlaze iz njegove genijalnosti.
Jedna od najzanimljivijih tema filma je kontrast između Ramanujanove intuitivne, gotovo duhovne, percepcije matematike i racionalnog, analitičkog pristupa njegovih kolega. Dok su Hardy i drugi matematičari u Cambridgeu bili fokusirani na rigorozne dokaze i teorije, Ramanujan je često dolazio do rješenja putem svojih instinktivnih uvida. Ova razlika u pristupu stvara napetost, ali i fascinaciju koja se proteže kroz cijeli film.
Osim matematičkih otkrića, film se bavi i osobnim životom Ramanujana. Njegov brak s Janaki, kojeg tumači Devika Bhise, prikazan je kao snažna, ali i teška veza, s obzirom na Ramanujanovu opsesiju matematikom i njegovu borbu s depresijom. Ova emocionalna dimenzija dodaje dubinu priči i omogućuje gledateljima da se povežu s Ramanujanom kao osobom, a ne samo kao matematičkim genijem.
Film “The Man Who Knew Infinity” nije samo biografija; to je i refleksija o prirodi kreativnosti i o izazovima s kojima se suočavaju inovatori u bilo kojem polju. Ramanujanova borba za priznanje u svijetu koji nije uvijek spreman prihvatiti drugačije ideje i metode snažno rezonira s mnogim ljudima danas, posebno onima koji se suočavaju s preprekama na svom putu prema uspjehu.
Vizualni aspekti filma također zaslužuju pohvalu. Snimke indijskog pejzaža, kao i atmosfere Cambridgea, stvaraju bogatu pozadinu koja dodatno osnažuje priču. Glazba, koju je skladao Christopher Gordon, također doprinosi emotivnoj težini filma, stvarajući duboki dojam na gledatelje.
Unatoč nekim kritikama koje su se pojavile zbog pojedinih pojednostavljenja i dramatizacija, film uspijeva prenijeti suštinu Ramanujanovog lika i njegove strasti prema matematici. Gledatelji mogu osjetiti njegovu ljubav prema brojevima, ali i frustraciju s kojom se suočava u pokušaju da se dokaže u svijetu koji ga često ne razumije.
U konačnici, “The Man Who Knew Infinity” je inspirativna priča koja nadmašuje granice matematike. Ona nas podsjeća na važnost strasti, kreativnosti i ustrajnosti. Ramanujan je ostavio neizbrisiv trag u svijetu matematike, a ovaj film je dostojno obilježio njegov doprinos. Za sve one koji su zainteresirani za matematiku, umjetnost ili ljudsku borbu za priznanje, ovaj film je svakako vrijedan gledanja. U današnjem svijetu, gdje se često suočavamo s izazovima i preprekama, Ramanujanova priča može poslužiti kao izvor inspiracije za sve nas.
