Pariški sporazum, potpisan 12. prosinca 2015. godine, a stupio na snagu 4. studenog 2016. godine, predstavlja ključni međunarodni ugovor u borbi protiv klimatskih promjena. Ovaj sporazum je rezultat višegodišnjih pregovora unutar Ujedinjenih naroda i ima za cilj ograničiti globalno zagrijavanje na ispod 2 °C, a idealno na 1.5 °C u odnosu na predindustrijske razine. Sporazum je značajan jer je prvi globalni sporazum koji obvezuje sve zemlje, razvijene i zemlje u razvoju, da poduzmu mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Jedna od glavnih karakteristika pariškog sporazuma je sustav nacionalno određene doprinosne (NDC) strategije, gdje svaka zemlja sama određuje svoje ciljeve smanjenja emisija. Ovaj pristup omogućava fleksibilnost i prilagodbu prema specifičnim okolnostima svake države, dok se istovremeno potiče na ambiciozno djelovanje. Svake pet godina, zemlje su obvezne pregledati i ažurirati svoje ciljeve kako bi povećale svoju ambiciju i doprinos globalnim ciljevima.
Financijska komponenta sporazuma također je ključna. Razvijene zemlje preuzele su obvezu pružiti 100 milijardi dolara godišnje do 2020. godine kako bi pomogle zemljama u razvoju u prilagodbi klimatskim promjenama i smanjenju emisija. Ovaj iznos trebao bi se povećavati tijekom vremena kako bi se osigurala potpuna podrška.
Osim toga, pariški sporazum naglašava važnost prilagodbe klimatskim promjenama. Mnoge zemlje suočavaju se s posljedicama klimatskih promjena, poput poplava, suša i promjena u ekosustavima. Sporazum potiče države da razviju strategije prilagodbe kako bi zaštitile svoje građane i resurse.
Jedna od ključnih točaka sporazuma je i obveza izvještavanja o napretku. Svaka zemlja mora redovito izvještavati o svojim emisijama i mjerama koje poduzima za postizanje svojih ciljeva. Ovaj transparentan sustav omogućava praćenje napretka i jača odgovornost među zemljama.
Pariški sporazum također se suočava s izazovima. Iako je postignut širok konsenzus, postoje različite političke i ekonomske okolnosti koje mogu utjecati na sposobnost zemalja da ispune svoje obveze. Na primjer, povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz sporazuma pod vodstvom bivšeg predsjednika Donalda Trumpa bilo je veliki udarac globalnim naporima za borbu protiv klimatskih promjena. Međutim, pod vodstvom sadašnjeg predsjednika Joea Bidena, Sjedinjene Države su se ponovno pridružile sporazumu, što ukazuje na promjenu u pristupu klimatskoj politici.
Klimatske promjene predstavljaju globalni izazov koji zahtijeva kolektivni odgovor. Pariški sporazum je važan korak prema održivijem svijetu, ali uspjeh ovog sporazuma ovisi o volji i akcijama svih zemalja. Uz potporu javnosti, građanskog društva i privatnog sektora, zemlje mogu raditi zajedno na postizanju ambicioznih ciljeva i osigurati bolju budućnost za sve.
U konačnici, pariški sporazum iz leta 2016. godine nije samo dokument; to je globalni poziv na akciju. On nas potiče da preuzmemo odgovornost za našu planetu i osiguramo da buduće generacije uživaju u zdravom i održivom okolišu. S obzirom na sve veće znanstvene dokaze o utjecaju klimatskih promjena, hitnost djelovanja nikada nije bila veća. Samo zajedničkim snagama možemo osigurati održivu budućnost.
