Japanski jezik je jedan od najzanimljivijih i najkompleksnijih jezika na svijetu. Njegova jedinstvena struktura i sustav pisanja čine ga izazovnim za učenike, ali i fascinantnim za lingviste. Kada govorimo o japanskom jeziku, posebno je važno razumjeti koliko znakova on sadrži i kako ti znakovi funkcioniraju u svakodnevnoj komunikaciji.
Japanski jezik koristi tri glavna sustava pisanja: hiraganu, katakanu i kanji. Hiragana i katakana su silabični sustavi, dok je kanji sustav koji koristi znakove koji su preuzeti iz kineskog jezika. Svaki od ovih sustava ima svoju svrhu i koristi se u različitim kontekstima. Hiragana se koristi za pisanje gramatičkih oblika, dok se katakana često koristi za strane riječi i imena. Kanji, s druge strane, koristi se za imenice, glagole i pridjeve.
Prvi sustav, hiragana, sastoji se od 46 osnovnih znakova. Svaki znak predstavlja jedan slog, a svi znakovi su fonetski. Hiragana je izuzetno važna za učenike japanskog jezika jer omogućava pisanje riječi koje nemaju kanji ekvivalent. Osim toga, hiragana se koristi za označavanje gramatičkih funkcija riječi u rečenici, što je ključno za razumijevanje jezika.
Katakana također sadrži 46 osnovnih znakova, a kao što je već spomenuto, koristi se za pisanje stranih riječi, imena i onomatopeja. Ovaj sustav je važan u modernoj japanskoj kulturi, posebno u kontekstu globalizacije i utjecaja zapadne civilizacije na Japan. Katakana je također često korištena u marketingu i oglašavanju, gdje je privlačenje pažnje ključno.
Na kraju, kanji sustav je najkompleksniji i najopširniji od sva tri sustava. Kanji znakovi su preuzeti iz kineskog jezika i svaki znak može imati nekoliko različitih značenja i izgovora, ovisno o kontekstu. Postoji više od 50.000 kanji znakova, no za svakodnevnu upotrebu potrebno je poznavati između 2.000 i 3.000 znakova. Japanska vlada je uspostavila popis od 2.136 znakova koji se smatraju osnovnim za obrazovanje i svakodnevnu komunikaciju. Ovi znakovi, poznati kao Joyo kanji, uključuju najvažnije znakove koji se koriste u novinama, knjigama i drugim medijima.
Osim ovih sustava, japanski jezik također koristi latinicu, poznatu kao romaji, koja se koristi za romanizaciju japanskih riječi. Romaji se često koristi u učenju jezika, kao i u kontekstu gdje je potrebno da se japanske riječi predstave ljudima koji ne poznaju japanske znakove. Međutim, romaji nije službeni sustav pisanja u Japanu i ne koristi se u formalnim kontekstima.
Kombinacija hiragane, katakane i kanjija u japanskom jeziku omogućava bogatu i složenu izražajnost. Na primjer, rečenica može sadržavati sve tri vrste znakova, gdje se kanji koristi za imenice i glagole, hiragana za gramatičke oblike i katakana za strane riječi. Ova kombinacija čini japanski jezik jedinstvenim i izazovnim za učenje, ali i vrlo zanimljivim za analizu.
Za one koji žele naučiti japanski, važno je razumjeti strukturu jezika i njegovu pisanu formu. Učenje svih znakova može biti dugotrajan proces, ali uz pravilan pristup i praksu, moguće je savladati osnove. Različiti resursi, uključujući knjige, aplikacije i online tečajeve, mogu pomoći u stjecanju znanja o japanskom jeziku i njegovim sustavima pisanja.
Zaključno, japanski jezik ima tri glavna sustava pisanja s ukupno tisućama znakova. Hiragana i katakana sadrže po 46 znakova, dok kanji uključuje tisuće znakova, ali za svakodnevnu komunikaciju potrebno je poznavati oko 2.000 do 3.000 znakova. Učenje japanskog jezika može biti izazovno, ali i izuzetno nagrađujuće iskustvo za svakoga tko je voljan uložiti trud.
