Unutarnje prijavljivanje nepravilnosti, poznato i kao “whistleblowing”, predstavlja ključni mehanizam za osiguranje etičkog ponašanja unutar organizacija. Ovaj proces omogućava zaposlenicima da prijave nezakonite, neetične ili štetne aktivnosti unutar svog radnog okruženja, čime se doprinosi zaštiti integriteta i transparentnosti poslovanja. U posljednje vrijeme, s rastućim naglaskom na korporativnu odgovornost i etičko poslovanje, pitanje unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti postaje sve važnije.
Unutarnje prijavljivanje nepravilnosti može obuhvatiti širok spektar problema, uključujući zloupotrebu sredstava, prijevare, diskriminaciju, uznemiravanje, pa čak i kršenje zakona. Nažalost, mnogi zaposlenici se suočavaju s otporom ili strahom prilikom prijavljivanja takvih nepravilnosti, što može dovesti do ozbiljnih posljedica, kako za njih osobno, tako i za organizaciju u cjelini.
Jedan od glavnih razloga zbog kojih se zaposlenici ne odlučuju na prijavljivanje nepravilnosti je strah od odmazde. Mnogi zaposlenici se boje da će, ako prijave nepravilnosti, biti kažnjeni ili otpušteni. Stoga je važno da organizacije uspostave jasne politike i procedure koje štite prijavitelje nepravilnosti. To uključuje osiguranje anonimnosti i povjerljivosti prijava, kao i zaštitu od odmazde.
Osim toga, važno je educirati zaposlenike o tome što predstavlja nepravilnost i kako pravilno prijaviti takve situacije. Organizacije bi trebale pružiti obuku i resurse koji će zaposlenicima pomoći da razumiju svoje pravo i odgovornost kada su svjesni nepravilnosti. Uspostava jasnih kanala za prijavu, kao što su povjerljive linije ili online platforme, može značajno olakšati proces prijavljivanja.
Unutarnje prijavljivanje nepravilnosti ne koristi samo pojedincima, već i organizacijama. Kada se nepravilnosti prijave i rješavaju, organizacije mogu poboljšati svoje unutarnje procese, povećati povjerenje među zaposlenicima i stvoriti pozitivniju radnu atmosferu. Također, organizacije koje aktivno potiču prijavljivanje nepravilnosti često postaju privlačnije za potencijalne zaposlenike, jer pokazuju da cijene etičko ponašanje i transparentnost.
U Europskoj uniji, zaštita prijavitelja nepravilnosti postala je pravna obveza. Direktiva EU o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koja je usvojena 2019. godine, postavlja minimalne standarde za zaštitu osoba koje prijavljuju nepravilnosti u vezi s pravom EU. Ova direktiva zahtijeva od država članica da uspostave sigurne kanale za prijavu, kao i mjere zaštite za prijavitelje kako bi ih ohrabrili da prijave sumnjive aktivnosti bez straha od negativnih posljedica.
U praksi, uspješno unutarnje prijavljivanje nepravilnosti ovisi o kulturi organizacije. Organizacije koje njeguju otvorenu komunikaciju, gdje se zaposlenici osjećaju sigurnima da izraze svoje zabrinutosti, imaju veće šanse za uspješno prijavljivanje nepravilnosti. Osim toga, menadžment treba aktivno sudjelovati u promoviranju etičkog ponašanja i poticati zaposlenike da prijave nepravilnosti bez straha od posljedica.
U zaključku, unutarnje prijavljivanje nepravilnosti je vitalan dio osiguravanja etičkog poslovanja i zaštite interesa svih zaposlenika. Uz pravilne politike, edukaciju i kulturu otvorene komunikacije, organizacije mogu poticati zaposlenike da prijave nepravilnosti, čime se ne samo štite njihova prava, već i unapređuje cijela organizacija. U konačnici, to vodi ka zdravijem i etičkijem poslovnom okruženju, što je od koristi za sve sudionike.
