Računanje ljetnog vremena, poznato i kao prelazak na ljetno računanje vremena, predstavlja praksu pomicanja vremena unaprijed, obično za jedan sat, tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci. Ova praksa ima za cilj bolje iskorištavanje dnevne svjetlosti i smanjenje potrošnje energije. Ljetno vrijeme u većini europskih zemalja počinje posljednje nedjelje u ožujku, kada se sat pomiče unaprijed za jedan sat, a završava posljednje nedjelje u listopadu, kada se sat ponovno pomiče unatrag.
Ova praksa nije nova, a prvi put je predložena za široku primjenu 1905. godine od strane britanskog graditelja Williama Willeta. Njegov je cilj bio smanjiti potrošnju energije i omogućiti ljudima da više vremena provode na otvorenom tijekom svjetlijih večeri. Tijekom Prvog svjetskog rata, mnoge su zemlje usvojile ljetno računanje vremena kao način za smanjenje potrošnje ugljena i energenata, a ta se praksa nastavila i nakon rata.
U Europi, Europska unija je 2001. godine donijela direktivu koja standardizira prelazak na ljetno računanje vremena, no svaka zemlja članica ima mogućnost prilagodbe. U Hrvatskoj se ljetno vrijeme primjenjuje prema tim pravilima, a stanovnici su navikli na promjene vremena. Većina ljudi smatra da je pomicanje sata pozitivno, jer omogućava dulje večernje aktivnosti i bolju iskorištenost prirodne svjetlosti.
Međutim, postoje i kritike ove prakse. Neki znanstvenici i stručnjaci smatraju da ljetno računanje vremena može imati negativne učinke na zdravlje, posebno u razdoblju prilagodbe. Mnogim ljudima može biti teško prilagoditi se promjenama u ritmu sna, što može dovesti do problema s koncentracijom, umora i općeg smanjenja produktivnosti. Neki istraživači navode da je povećan rizik od srčanih udara i drugih zdravstvenih problema povezan s tim promjenama.
Osim zdravstvenih pitanja, postoji i rasprava o ekonomskim učincima ljetnog računanja vremena. Dok neki argumentiraju da pomicanje vremena može potaknuti potrošnju, jer ljudi imaju više vremena za aktivnosti na otvorenom i druženje, drugi smatraju da stvarna ušteda energije nije značajna. Brojna istraživanja su pokazala da se potrošnja energije ne smanjuje onoliko koliko se očekivalo, a često se spominje i da se ta ušteda može postići i drugim metodama, poput boljih tehnologija rasvjete ili energetski učinkovitijih uređaja.
U posljednje vrijeme, rasprava o ukidanju ljetnog računanja vremena dobila je na važnosti. Europska komisija razmatrala je mogućnost ukidanja ove prakse, nakon što su mnogi građani izrazili svoju želju za stalnim vremenom. U 2018. godini, Europski parlament je izglasao prijedlog o ukidanju ljetnog vremena, no konačna odluka još uvijek nije donesena. Ako bi se odluka provela, mnoge bi zemlje, uključujući Hrvatsku, mogle ostati na jednom vremenu tijekom cijele godine, što bi moglo olakšati svakodnevni život i smanjiti zbunjenost koja nastaje uslijed pomicanja sata.
Unatoč svim tim raspravama, ljetno računanje vremena ostaje dio našeg svakodnevnog života i tradicije. Mnogi ljudi se već odavno navikli na ovu praksu i ne doživljavaju ju kao problem. Pomicanje sata donosi određene promjene u rutini, ali također donosi i priliku za uživanje u dužim ljetnim večerima, što mnogi smatraju neprocjenjivim. Kako se približava vrijeme promjene, važno je biti svjestan nadolazećih promjena i planirati unaprijed kako bismo se lakše prilagodili ovom ritmu. Na kraju, koliko god se raspravljalo o prednostima i manama ljetnog računanja vremena, ono ostaje praksa koja utječe na naše živote i svakodnevne aktivnosti.
