Aleksandar Vučić, aktualni predsjednik Republike Srbije, preuzeo je dužnost predsjednika u svibnju 2017. godine, nakon što je prethodno obnašao funkciju premijera. Njegov ulazak u svijet politike započeo je mnogo ranije, no razdoblje od kada je postao predsjednik donijelo je brojne promjene i izazove za Srbiju. Ovaj članak istražuje što se sve dogodilo u zemlji od njegovog preuzimanja vlasti i kako su ti događaji oblikovali suvremenu Srbiju.
Jedan od prvih koraka koje je Vučić poduzeo nakon preuzimanja predsjedničke funkcije bio je nastavak politike europskih integracija. Srbija je, unatoč brojnim izazovima, nastavila raditi na ispunjavanju kriterija za ulazak u Europsku uniju. Ova politika je naišla na različite reakcije među građanima, dok su neki podržavali ideju ulaska u EU, drugi su bili skeptični prema zapadnim utjecajima i tražili bliže odnose s Rusijom i Kinom.
Unutar političkog okvira, Vučić je suočen s brojnim kritičarima. Njegova vlast bila je obilježena optužbama za autoritarizam i suzbijanje slobode medija. Mnoge nevladine organizacije i međunarodni promatrači ukazivali su na smanjenje medijskih sloboda i pritisak na novinare. Ova situacija dovela je do prosvjeda i nezadovoljstva dijela građana, koji su zahtijevali veće demokratske standarde i transparentnost vlasti.
Gospodarska situacija u Srbiji također je bila jedan od ključnih faktora tijekom Vučićeve vladavine. Tijekom njegovog mandata, Srbija je doživjela određeni gospodarski rast, a vlada je provela različite reforme s ciljem privlačenja stranih investicija. Međutim, mnogi građani i dalje se suočavaju s problemima, poput visoke nezaposlenosti i niskih plaća, što dodatno potiče nezadovoljstvo. S druge strane, Vučić i njegova administracija često ističu uspjehe u privlačenju investicija i razvoju infrastrukture, dok se suočavaju s kritikama zbog nejednakosti i socijalne pravde.
U vanjskoj politici, Vučić je nastavio balansirati između različitih geopolitičkih interesa. Dok je nastavio s europskim integracijama, istovremeno je jačao odnose s Rusijom i Kinom. Posebno je značajna suradnja s Rusijom, koja uključuje energetiku i obrambenu industriju, dok su odnosi s Kinom obilježeni velikim infrastrukturnim projektima. Ovakva strategija je izazvala zabrinutost u Bruxellesu, no Vučić je jasno stavio do znanja da Srbija želi zadržati svoje suverenitet i pravo na samostalnu vanjsku politiku.
Od kada je Vučić na čelu države, pitanje Kosova ostaje jedno od najspornijih. Pregovori o normalizaciji odnosa sa Kosovom nastavljaju se, no postizanje konačnog rješenja i dalje je daleko. Vučić je često naglašavao važnost dijaloga, no istovremeno se suočava s kritikama zbog nedostatka konkretnih pomaka. Ova tema izaziva duboke podjele u društvu, a mnogi građani smatraju da su ustupci neprihvatljivi.
Osim političkih i gospodarskih pitanja, Vučić se suočio i s zdravstvenim izazovima, osobito tijekom pandemije COVID-19. Srbija je, poput mnogih drugih zemalja, bila pogođena virusom, a vlasti su morale brzo reagirati kako bi zaštitile građane. Cijepljenje je postalo ključna tema, a Srbija se istaknula kao jedna od zemalja s visokim postotkom cijepljenih građana, zahvaljujući, između ostalog, i nabavi cjepiva iz različitih izvora, uključujući Rusiju i Kinu.
U konačnici, razdoblje od kada je Aleksandar Vučić postao predsjednik obilježeno je brojnim izazovima, promjenama i kontroverzama. Njegova vladavina nastavlja izazivati rasprave među građanima, dok se Srbija suočava s mnogim pitanjima koja će oblikovati njezinu budućnost. Kako će se situacija razvijati u budućnosti, ostaje za vidjeti, no jasno je da će Vučićeva politika imati dugoročne posljedice za zemlju i njezine građane.