Sveta Franjo Asiški, poznat kao zaštitnik životinja i ekologije, ostavio je dubok trag kroz svoje učenje i duhovnost. Njegova pjesma stvorova, koja se često naziva i “Pjesma stvorenja” ili “Cantico delle creature”, jedan je od najranijih i najljepših primjera srednjovjekovne književnosti koja slavi prirodu i stvorenja Božja. Ova pjesma, napisana na starom talijanskom jeziku, izražava Franjo ljubav prema svim stvorenjima, od sunca i mjeseca do vjetra i vode. Ona nas potiče da prepoznamo povezanost između svih živih bića i našu odgovornost prema prirodi.
Franjo Asiški, rođen 1181. godine, bio je sin bogatog trgovca, ali je odlučio napustiti materijalno bogatstvo i posvetiti se životu u siromaštvu i službi. Njegova ljubav prema prirodi proizašla je iz dubokog duhovnog iskustva koje je imao. On je vidio Božju prisutnost u svemu što ga okružuje, a kroz pjesmu stvorova izražava tu povezanost. Ova pjesma nije samo odraz njegove ljubavi prema prirodi, već i duhovni poziv svim ljudima da se brinu o svijetu oko sebe.
Pjesma stvorova započinje hvalospjevom suncu, koje Franjo naziva svojim bratom. On ga opisuje kao izvor svjetlosti i topline, koji daje život svim stvorenjima. Ovaj motiv bratstva i sestrinstva s prirodom prožima cijelu pjesmu. Franjo ne samo da hvali sunce, već i mjesec, zvijezde, vjetar, vodu i zemlju. Svako od ovih stvorenja ima svoju ulogu i značaj, a Franjo ih sve doživljava kao Božje darove.
U svojoj pjesmi, Franjo također naglašava važnost ljubavi i mira. On poziva ljude da žive u skladu s prirodom i jedni s drugima, ističući da su svi mi povezani. Ova poruka je posebno relevantna danas, u vremenu kada se suočavamo s mnogim ekološkim i društvenim izazovima. Franjo nas podsjeća da se briga za prirodu i međusobno poštovanje ne mogu odvojiti. On nas potiče da budemo odgovorni i da cijenimo sve aspekte života.
Pjesma stvorova također odražava Franjoovu duboku skromnost i poniznost. On se smatra samo dijelom Božjeg stvaranja, a ne njegovim vladarom. Ova ideja o poniznosti je ključna u Franjoovoj filozofiji. On nas uči da trebamo gledati na sebe kao na sluge stvorenja, a ne kao na njihove gospodare. Ovaj stav može nas inspirirati da promijenimo način na koji se odnosimo prema okolišu i drugim bićima. Umjesto da ih iskorištavamo, trebamo ih poštovati i čuvati.
U današnje vrijeme, Franjo Asiški postao je simbol ekološkog pokreta. Njegova poruka o ljubavi prema prirodi i svim stvorenjima odjekuje u mnogim ekološkim inicijativama širom svijeta. Mnoge organizacije i pojedinci koriste njegovu pjesmu kao inspiraciju za zaštitu okoliša i promicanje održivog razvoja. To je posebno važno u kontekstu klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti, koji su postali globalni problemi.
Osim ekološkog značaja, pjesma stvorova također ima duboku duhovnu dimenziju. Ona nas poziva da se povežemo s onim što nas okružuje i da prepoznamo Božju prisutnost u svim stvarima. U svijetu koji je često pun stresa i nesigurnosti, Franjo nam nudi mir i utjehu kroz svoju poruku ljubavi i harmonije. Njegova pjesma nas podsjeća da, unatoč svim izazovima, možemo pronaći ljepotu u prirodi i radost u zajedništvu s drugim bićima.
U zaključku, pjesma stvorova svetog Franju Asiškog nije samo umjetničko djelo, već duboka duhovna poruka koja nas potiče na promišljanje o našem odnosu prema prirodi i drugima. Ona nas poziva da budemo odgovorni, ponizni i puni ljubavi prema svim stvorenjima. U ovom vremenu kada se suočavamo s mnogim izazovima, Franjoova pjesma može nas inspirirati da učinimo svijet boljim mjestom za sve nas.
