U Hrvatskoj, zakonodavstvo vezano uz lovstvo i štete koje divljač može prouzročiti poljoprivredi i drugim sektorima od iznimne je važnosti. Zakon o lovstvu štete od divljači, kao jedan od ključnih pravnih okvira, regulira odnose između lovaca, vlasnika zemljišta i državnih institucija, a njegov cilj je osigurati ravnotežu između zaštite divljači i interesa poljoprivrednika.
Prema ovom zakonu, svaka osoba koja se bavi lovom dužna je poštovati određene propise i procedure. Naime, lovci su odgovorni za upravljanje populacijama divljači, a istovremeno moraju biti svjesni potencijalne štete koju divljač može prouzročiti na poljoprivrednim kulturama. Zakon predviđa mehanizme koji omogućuju poljoprivrednicima da prijave štete te traže naknadu za iste. Ova naknada može uključivati povrat dijela troškova koji su nastali zbog oštećenja usjeva ili drugih materijalnih gubitaka.
Jedan od ključnih aspekata zakona je definiranje vrste divljači koja može uzrokovati štetu. U Hrvatskoj, najčešće vrste koje prouzrokuju štete su divlje svinje, jelenska i srnjaka divljač. Ovisno o regiji, ove vrste mogu značajno utjecati na poljoprivredne kulture, posebno kada su u pitanju žitarice, voće i povrće. Poljoprivrednici su stoga potaknuti na suradnju s lovačkim društvima kako bi se smanjio rizik od štete.
Zakon također propisuje i iznos naknade koja se može tražiti. Poljoprivrednici mogu podnijeti zahtjev za naknadu štete, a iznos se procjenjuje na temelju tržišne vrijednosti oštećenih usjeva. Ova procjena može biti predmet sporova, stoga je važno da poljoprivrednici imaju jasne dokaze o nastalim štetama, uključujući fotografije, svjedoke i druge relevantne informacije. U nekim slučajevima, stručnjaci iz područja agronomije mogu biti angažirani kako bi procijenili stvarnu vrijednost štete.
Jedna od važnih odredbi zakona je i obaveza lovaca da poduzmu mjere za sprječavanje šteta. To može uključivati postavljanje hranilišta za divljač, što može smanjiti potrebu divljači za ulaskom u poljoprivredne površine. Također, lovačka društva mogu organizirati posebne akcije, poput lova na divlje svinje, kako bi smanjila njihovu populaciju i time umanjila štete. Ova suradnja između lovaca i poljoprivrednika ključna je za održavanje ravnoteže u prirodi i zaštitu poljoprivrednih resursa.
Pored toga, zakon o lovstvu štete od divljači također predviđa edukaciju i informiranje javnosti o važnosti lovstva u očuvanju ekosustava. U mnogim slučajevima, divljač je važan dio ekosustava, iako može prouzročiti štete. Edukacija o pravilnom upravljanju divljači i njenim staništima može doprinijeti smanjenju sukoba između lovaca i poljoprivrednika.
Na kraju, važno je napomenuti da se zakon o lovstvu štete od divljači redovito ažurira kako bi se prilagodio promjenama u ekosustavu, populaciji divljači i potrebama poljoprivrednika. U svrhu postizanja održivog razvoja, suradnja između različitih dionika, uključujući vladu, lovačka društva i poljoprivrednike, od ključne je važnosti. Samo zajedničkim naporima možemo osigurati da i divljač i poljoprivreda mogu koegzistirati i prosperirati u budućnosti.
