Strah od odvajanja od roditelja je česta pojava kod djece, a može se javiti u različitim fazama razvoja. Ovaj strah može postati posebno izražen kada dijete prvi put ide u vrtić, školu ili kada se suočava s promjenama u obiteljskom okruženju. Dok je normalno da djeca osjećaju tjeskobu kada se odvajaju od svojih roditelja, važno je znati kako im pomoći da prevladaju ove osjećaje i razviju zdravu emocionalnu otpornost.
Jedan od osnovnih razloga zašto djeca osjećaju strah od odvajanja je njihova prirodna potreba za sigurnošću i stabilnošću. Roditelji su obično izvor te sigurnosti, a odvajanje od njih može izazvati osjećaj nesigurnosti i tjeskobe. Djeca, osobito mlađa, još uvijek uče o svijetu oko sebe i često im je potrebna podrška i prisutnost roditelja kako bi se osjećala sigurno.
Kako bi pomogli djeci da se nose sa strahom od odvajanja, roditelji mogu primijeniti nekoliko strategija. Jedna od najvažnijih stvari je razvijanje rutine. Rutine pomažu djeci da se osjećaju sigurnije jer im daju osjećaj predvidljivosti. Kada se dijete priprema za odvajanje, poput odlaska u vrtić, roditelji mogu uspostaviti jasan raspored koji uključuje vrijeme za pripremu, odlazak i povratak. Na taj način dijete zna što može očekivati, što može smanjiti strah.
Osim rutine, važno je da roditelji ostanu smireni i pozitivni tijekom procesa odvajanja. Djeca su vrlo osjetljiva na emocije svojih roditelja, pa ako roditelj izražava tjeskobu ili strah, dijete će to osjetiti i vjerojatno će se osjećati još nesigurnije. Pozitivan stav i ohrabrenje mogu pomoći djetetu da se osjeća sigurnije i da se lakše nosi s odvojenostima.
Još jedan koristan pristup je igranje igara koje uključuju odvajanje. Roditelji mogu igrati igre u kojima se na kratko odvajaju od djeteta, a zatim se ponovno okupljaju. Ove igre mogu pomoći djetetu da shvati da je odvajanje privremeno i da će se roditelj uvijek vratiti. Primjerice, roditelj može izaći iz sobe na nekoliko minuta, a zatim se vratiti i proslaviti ponovno okupljanje s djetetom. Ova vrsta igre može smanjiti strah od odvajanja i potaknuti djecu da se osjećaju sigurnije kada se odvajaju od roditelja.
Ponekad je korisno uključiti i neke tehniku opuštanja koje mogu pomoći djetetu da se smiri. To može uključivati duboko disanje, vizualizaciju ili čak i kratke meditacije. Na primjer, roditelj može pomoći djetetu da zamisli sigurno mjesto gdje se osjeća sretno i opušteno, što može smanjiti osjećaj tjeskobe. Ove tehnike mogu biti posebno korisne prije odlaska u školu ili vrtić.
Osim toga, važno je razgovarati s djetetom o njegovim osjećajima. Roditelji bi trebali poticati djecu da izraze svoje emocije i slušati ih bez osude. Kada dijete zna da ga roditelj razumije i podržava, lakše će se nositi s tjeskobom. Ponekad može biti korisno podijeliti vlastite priče o strahu ili tjeskobi kako bi dijete znalo da nije samo u svojim osjećajima.
U nekim slučajevima, ako strah od odvajanja postane preintenzivan ili traje dulje vrijeme, roditelji bi trebali razmotriti mogućnost savjetovanja s psihologom ili stručnjakom za mentalno zdravlje. Ovi stručnjaci mogu pružiti dodatnu podršku i strategije za suočavanje s tjeskobom i strahom.
U konačnici, strah od odvajanja od roditelja je normalan dio razvoja djece. Uz odgovarajuću podršku i strategije, roditelji mogu pomoći svojoj djeci da prevladaju ovaj strah i razviju otpornost koja će im koristiti tijekom cijelog života. S vremenom i praksom, djeca će naučiti da je odvajanje prirodni dio života, a roditelji će uvijek biti uz njih, bez obzira na udaljenost.
