Kvasci i plijesni su mikroorganizmi koji igraju važnu ulogu u našem životu, a posebno u prehrambenoj industriji. Kvasci su uglavnom jednocelijski gljivice koje se koriste za fermentaciju, dok su plijesni višecelijski organizmi koji se često nalaze na hrani i u okolišu. Dok su kvasci obično korisni, plijesni mogu biti štetni za zdravlje, ovisno o vrsti. U ovom članku istražit ćemo kako se kvasci i plijesni manifestiraju u hrani, koje su njihove prednosti i opasnosti, te kako ih prepoznati i izbjeći.
Kvasci su ključni sastojak u proizvodnji kruha, piva i vina. Oni fermentiraju šećere, proizvodeći ugljični dioksid i alkohol. Ovaj proces ne samo da stvara strukturu i okus pekarskih proizvoda, već također omogućuje stvaranje alkohola u pićima. Najpoznatiji kvasac koji se koristi u kuhanju je Saccharomyces cerevisiae, koji je odgovoran za rast tijesta i stvaranje mjehurića u pivu.
Međutim, ne smijemo zaboraviti da postoje i divlji kvasci koji se mogu naći u prirodi. Ovi kvasci mogu biti korisni u procesu fermentacije, ali također mogu dovesti do nepredvidivih rezultata, kao što su neugodna okusa ili mirisa u hrani. Stoga je važno kontrolirati uvjete fermentacije kako bi se osigurao željeni ishod.
S druge strane, plijesni su gljivice koje se često javljaju na hrani koja je prekomjerno izložena vlagi ili je oštećena. Plijesni se mogu pojaviti na voću, povrću, kruhu i mliječnim proizvodima. Dok su neki plijesni korisni i koriste se u proizvodnji sireva, poput Roqueforta, većina plijesni nije pogodna za ljudsku potrošnju. Mnogi od njih proizvode mikotoksine, koji su toksični spojevi koji mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.
Jedan od najpoznatijih primjera štetnog plijesni je Aspergillus flavus, koji se može naći u kikirikiju i žitaricama. Ova plijesan proizvodi aflatoksine, koji su vrlo toksični i mogu uzrokovati rak. S druge strane, plijesni poput Penicillium notatum koriste se u proizvodnji penicilina, jednog od najpoznatijih antibiotika.
Prepoznavanje kvasaca i plijesni u hrani može biti izazovno. Kvasci su obično nevidljivi golim okom, dok plijesni mogu izgledati poput pahuljastih ili obojenih mrlja na površini hrane. Važno je napomenuti da prisutnost plijesni često znači da je hrana već oštećena i da je najbolje ne konzumirati je. Čak i ako plijesan izgleda površinski, njezini korijeni mogu prodrijeti duboko u hranu, što znači da je ne možemo jednostavno izrezati i jesti ostatak.
Kada se radi o skladištenju hrane, važno je pridržavati se nekoliko osnovnih pravila kako bismo smanjili rizik od rasta kvasaca i plijesni. Hranu treba čuvati na suhom i hladnom mjestu, a otvorene pakete treba čuvati u hermetički zatvorenim posudama. Također, redovito provjeravanje hrane u hladnjaku i ostavi može pomoći u otkrivanju oštećenih ili pokvarenih proizvoda prije nego što postanu opasni za zdravlje.
Uzimajući u obzir sve navedeno, jasno je da su kvasci i plijesni prisutni u našoj hrani, a njihova prisutnost može imati i pozitivne i negativne učinke. Kvasci su ključni za mnoge procese fermentacije i proizvodnju hrane, dok plijesni mogu biti opasni za zdravlje. Stoga je važno razumjeti razlike između ovih mikroorganizama, njihovu ulogu u hrani i kako ih pravilno prepoznati i izbjeći. Edukacija o ovim mikroorganizmima može pomoći potrošačima da donesu bolje odluke o prehrani i zdravlju, osiguravajući da njihova hrana bude sigurna i hranjiva.
