Mrežni protokoli predstavljaju temelj komunikacije unutar računarskih mreža, a njihova je primjena ključna za omogućavanje povezivanja različitih uređaja i sustava. U kontekstu Jugoslavije, koja je postojala od 1945. do 1992. godine, mrežni protokoli su se razvijali zajedno s tehnološkim napretkom i potrebama društva. Tijekom tog razdoblja, Jugoslavija je prolazila kroz različite faze u razvoju telekomunikacija, što je utjecalo na korištenje i implementaciju mrežnih protokola.
U ranim danima, telekomunikacijska infrastruktura Jugoslavije bila je utemeljena na analognoj tehnologiji, a mrežni sustavi su se temeljili na starijim protokolima koji su se koristili za osnovnu razmjenu podataka. Kako su se računala počela širiti i postajati dostupnija, tako je počelo i usvajanje digitalnih mrežnih protokola. Jedan od prvih mrežnih protokola koji je stekao popularnost bio je X.25, koji je bio standard za paketnu komutaciju. Ovaj protokol omogućio je sigurno i pouzdano slanje podataka kroz javne mreže i postao je osnova za mnoge poslovne aplikacije.
Tijekom 1980-ih, s razvojem osobnih računala i raširenjem mrežnih tehnologija, Jugoslavija je počela implementirati TCP/IP protokole, koji su postali standard za međusobno povezivanje računala. TCP/IP je omogućio povezivanje različitih mreža i uređaja, stvarajući temelje za današnji internet. U to vrijeme, Jugoslavija je bila aktivna sudionica u razvoju međunarodnih mrežnih standarda i sudjelovala je u raznim projektima koji su se bavili razvojem mrežnih tehnologija.
Osim TCP/IP protokola, drugi važni protokoli koji su se koristili uključivali su UDP (User Datagram Protocol) za aplikacije koje su zahtijevale brzu isporuku podataka, te FTP (File Transfer Protocol) za prijenos datoteka između računala. Ovi protokoli su omogućili razmjenu informacija među različitim institucijama, sveučilištima i istraživačkim centrima diljem Jugoslavije.
Nakon raspada Jugoslavije, krajem 20. stoljeća, mrežni protokoli su nastavili evoluirati, a svaka od novih država koje su nastale suočila se s izazovima u razvoju vlastitih telekomunikacijskih infrastruktura. U tom razdoblju, većina zemalja je preuzela i nastavila koristiti TCP/IP protokole, koji su postali globalni standard. Ovaj prijelaz bio je ključan za razvoj interneta i digitalne komunikacije u novim državama, omogućujući im da se povežu s globalnom mrežom i sudjeluju u međunarodnim komunikacijskim sustavima.
U suvremenom kontekstu, mrežni protokoli su se dodatno razvili, s novim tehnologijama poput IPv6, koji rješava problem ograničenih IP adresa i omogućuje daljnji rast internetske povezanosti. Također, sigurnosni protokoli poput SSL/TLS postali su standard za zaštitu podataka tijekom prijenosa, što je posebno važno u današnjem digitalnom okruženju.
U zaključku, mrežni protokoli korišteni u Jugoslaviji odražavaju evoluciju telekomunikacijske tehnologije kroz vrijeme. Od ranih dana analognih sustava do suvremenih digitalnih mreža, razvoj mrežnih protokola bio je ključan za omogućavanje komunikacije i razmjenu informacija. Ova povijest ne samo da ilustrira tehnički napredak, već i utjecaj koji su ti protokoli imali na društvo i gospodarstvo, omogućujući bržu i učinkovitiju razmjenu informacija, što je od esencijalne važnosti u današnjem globaliziranom svijetu.
