Film ‘El niño con el pijama de rayas’, poznat i kao ‘Dječak u prugastom pyjamu’, adaptacija je istoimenog romana Johna Boynea koji istražuje nevjerojatnu i potresnu priču o prijateljstvu koje se razvija između dvoje djece u vrijeme Drugog svjetskog rata. Ova filmska adaptacija, koja je dostupna na platformi Netflix, donosi nam duboku emocionalnu priču koja potiče na razmišljanje o prirodi rata, predrasudama i ljudskoj nevinosti.
Radnja filma smještena je u Njemačku tijekom Holokausta, a fokusira se na mladog dječaka po imenu Bruno, čiji otac je visokopozicionirani časnik u nacističkom režimu. Kada se Bruno i njegova obitelj sele u novi dom blizu koncentracijskog logora, on se suočava s izolacijom i dosadom. Njegov život se dramatično mijenja kada upoznaje Šmuel, dječaka koji nosi prugasto odijelo, simbol njegovog zatvorenog statusa.
Jedna od glavnih tema ovog filma je nevina perspektiva djece. Bruno, koji nije svjestan stvarne prirode svijeta oko sebe, razvija prijateljstvo sa Šmuelom, unatoč društvenim i političkim preprekama koje ih dijele. Njihovo prijateljstvo simbolizira čistu nevinost i jednostavnost dječje duše koja se ne miješa u predrasude odraslih. Ova tema prisutna je kroz cijeli film, a posebno u scenama u kojima Bruno ne razumije zašto se Šmuel ne može igrati s njim ili zašto nosi ‘čudno’ odijelo.
Film također istražuje posljedice rata i utjecaj koji on ima na nevine živote. Kroz Brunu i Šmuela, gledatelji su suočeni s brutalnošću i besmislenošću rata, ali i s ljudskom sposobnošću za ljubav i prijateljstvo. Ova kontradikcija postaje centralna točka priče, jer se nevina dječja perspektiva sukobljava s okrutnom stvarnošću svijeta u kojem žive.
Jedan od najemotivnijih trenutaka u filmu dolazi pred kraj, kada se Bruno, ne znajući što se zapravo događa, odlučuje preći ‘ogradu’ i pridružiti se svom prijatelju u njegovom svijetu. Ova scena simbolizira ne samo nevinost, već i tragediju koja dolazi s neznanjem. Gledatelji su prisiljeni suočiti se s teškom stvarnošću posljedica koje dolaze s ratom i predrasudama.
Osim snažne priče, film se ističe i svojom vizualnom estetikom. Kinematografija, koju je stvorio glavni snimatelj, pridonosi stvaranju melankolične i tužne atmosfere koja savršeno odgovara tonu priče. Boje su često prigušene, a krajolici su prikazani na način koji dodatno pojačava osjećaj tjeskobe i izolacije. Zvuk i glazba također igraju ključnu ulogu u stvaranju emocionalnog naboja, a svaki trenutak u filmu osmišljen je tako da izazove duboke osjećaje kod gledatelja.
U konačnici, ‘El niño con el pijama de rayas’ predstavlja važnu filmsku poruku koja nas podsjeća na opasnosti predrasuda i mržnje, te na snagu prijateljstva i ljubavi. U svijetu koji se često čini punim sukoba i podjela, ova priča nas poziva da preispitamo vlastite stavove i otvorimo svoje srce prema onima koji su različiti od nas. Gledajući film, gledatelji se suočavaju s vlastitim emocijama i pitanjima o ljudskoj prirodi, čime film postaje ne samo umjetničko djelo, već i važna društvena poruka.
