Bijeli sljez (Althaea officinalis) je biljka koja se često susreće u vrtovima i prirodi, a poznata je po svojim ljekovitim svojstvima. Mnogi se pitaju je li bijeli sljez voće ili povrće, a odgovor na to pitanje nije tako jednostavan. Ova biljka pripada porodici sljezova, a najčešće se koristi u tradicionalnoj medicini i prehrani.
Bijeli sljez je višegodišnja biljka koja može narasti do 1,5 metara visine. Njegovi listovi su srcoliki, a cvjetovi su bijeli ili blijedoružičasti. Biljka cvjeta od ljeta do jeseni, a plodovi su sitne, dlakave kapsule koje sadrže sjemenke. U kulinarstvu se najčešće koriste korijen i listovi, dok se cvjetovi mogu koristiti kao dekoracija ili sastojak u raznim jelima.
U kontekstu prehrane, bijeli sljez se obično smatra povrćem zbog svoje primjene u kuhanju. Njegov korijen se koristi u pripremi juha, variva i drugih jela, dok se listovi mogu dodavati salatama ili kuhanim jelima. Osim toga, korijen bijelog sljeza može se koristiti za pravljenje čaja, koji je poznat po svojim umirujućim svojstvima i koristi se za liječenje prehlade i kašlja.
Tradicionalno, bijeli sljez se koristi u narodnoj medicini zbog svojih protuupalnih i omekšavajućih svojstava. Ekstrakti korijena bijelog sljeza mogu pomoći u ublažavanju iritacija dišnog sustava, a također se koriste za liječenje probavnih smetnji. Zbog svojih pozitivnih učinaka na zdravlje, bijeli sljez je često sastavni dio različitih herbalnih pripravaka.
Jedna od važnih karakteristika bijelog sljeza je njegova sposobnost zadržavanja vlage, što ga čini korisnim u pripravcima koji se koriste za hidrataciju kože. Ulja i masti koje sadrže ekstrakte bijelog sljeza često se koriste u kozmetici zbog svojih umirujućih i hidratantnih svojstava.
U kulinarstvu, bijeli sljez može se pripremati na različite načine. Korijen se može kuhati, peći ili pržiti, dok se listovi mogu koristiti svježi ili sušeni. U nekim dijelovima svijeta, bijeli sljez se koristi u pripremi slastica, poput sljezovih bombona, koji su popularni zbog svoje slatkoće i jedinstvenog okusa.
Mnogi ljudi u Europi uzgajaju bijeli sljez u svojim vrtovima zbog njegovih ljekovitih svojstava i ukrasnog izgleda. Ova biljka preferira vlažna tla i sunčane položaje, a lako se prilagođava različitim uvjetima uzgoja. Uz pravilnu njegu, bijeli sljez može cvjetati i proizvoditi plodove tijekom cijele sezone.
U zaključku, bijeli sljez se može smatrati i voćem i povrćem, ovisno o kontekstu u kojem se koristi. Dok se u kulinarstvu najčešće koristi kao povrće, zbog svojih plodova i ljekovitih svojstava, bijeli sljez zaslužuje svoje mjesto u prehrani i medicini. Njegova svestranost čini ga dragocjenim dodatkom svakom vrtu ili kuhinji, a njegovi blagotvorni učinci na zdravlje samo dodatno potvrđuju njegovu vrijednost.