Javne nabavke su ključni dio poslovanja i upravljanja javnim resursima, no mnogi se pitaju na koje se javne nabavke zapravo ne primjenjuje zakon. Ova tema je posebice važna za sve koji su uključeni u procese nabave, bilo da se radi o državnim institucijama, lokalnoj samoupravi ili privatnim tvrtkama koje surađuju s javnim sektorom. U ovom članku istražit ćemo koje su to javne nabavke koje ne podliježu zakonskim regulativama, zašto je to tako, te koje su moguće posljedice takvih iznimaka.
Prema važećim zakonima u Hrvatskoj, javne nabavke su regulirane kako bi se osigurala transparentnost, ravnopravan pristup i konkurencija među ponuđačima. Međutim, postoje određene situacije i kategorije koje su izuzete iz ovih zakonskih okvira. Primjerice, male nabavke koje ne prelaze određeni financijski prag često se ne smatraju javnim nabavkama u pravnom smislu. Ovi pragovi variraju ovisno o vrsti nabave, a u većini slučajeva, iznos mora biti ispod 20.000 eura za robu i usluge te 30.000 eura za radove.
Osim malih nabavki, postoje i druge situacije kada se zakon ne primjenjuje. Na primjer, javne nabavke koje se odnose na zaštitu nacionalne sigurnosti ili tajne informacije također mogu biti izuzete. U takvim slučajevima, pristup informacijama i natječajni postupci mogu biti ograničeni kako bi se zaštitili interesi države. Slična situacija nastaje kada se radi o nabavkama koje se odnose na hitne slučajeve, kao što su prirodne katastrofe ili hitne medicinske intervencije. U ovim slučajevima, brza reakcija i fleksibilnost mogu biti važniji od formalnosti javne nabave.
Jedna od najčešćih pitanja koja se postavljaju u vezi s javnim nabavkama na koje se zakon ne primjenjuje jest: zašto postoje iznimke? Razlozi su često povezani s potrebom za učinkovitijim upravljanjem resursima i bržim donošenjem odluka. Na primjer, u situacijama kada je potrebna hitna nabava, kao što su medicinske potrepštine tijekom pandemije, zakonska regulativa može usporiti proces i otežati pravovremeno djelovanje. Ipak, važno je napomenuti da izuzeća ne smiju biti zloupotrebljena i da je potrebno osigurati određenu razinu kontrole i transparentnosti kako bi se spriječile nepravilnosti.
Još jedan aspekt koji treba uzeti u obzir jest mogućnost da neki subjekti, posebno manji poduzetnici, mogu imati koristi od izuzeća od zakona o javnoj nabavi. Naime, manji ponuđači često imaju poteškoća s ispunjavanjem svih zakonskih zahtjeva i administrativnih procedura. Oslobađanjem od određenih obaveza, njima se može omogućiti pristup tržištu i potaknuti konkurenciju. Međutim, potrebno je paziti da se ne izlože rizicima od korupcije ili favoritizma, što može narušiti povjerenje u sustav javnih nabava.
U konačnici, razumijevanje javnih nabavki na koje se zakon ne primjenjuje ključno je za sve sudionike u procesu. Ponuđači trebaju biti svjesni svojih prava i obaveza, dok bi institucije trebale osigurati da se izuzeća koriste odgovorno i u skladu s načelima transparentnosti i ravnopravnosti. Pravilna primjena zakonskih odredbi, ali i iznimaka, može doprinijeti efikasnijem upravljanju javnim resursima, dok istovremeno štiti interese svih dionika. U tom smislu, važno je nastaviti educirati sve uključene strane o pravilima i procedurama javnih nabava, kako bi se osiguralo da sustav funkcionira u najboljem interesu zajednice.