Privreda Bosne i Hercegovine tijekom razdoblja Austrougarske vladavine (1878. – 1918.) doživjela je značajne promjene koje su oblikovale ekonomski sustav i društvo tog vremena. Austrougarska monarhija je preuzela upravu nad Bosnom i Hercegovinom nakon Berlinskog kongresa, a s tim su došle i reforme koje su imale za cilj modernizaciju regije. U ovom članku istražujemo kako su se odvijale promjene u privredi, koje su industrijske grane napredovale, te kakav je bio utjecaj tih promjena na lokalno stanovništvo.
Jedna od prvih i najvažnijih promjena bila je razvoj infrastrukture. Austrougarska vlast uložila je značajna sredstva u izgradnju željezničkih pruga, cesta i mostova, što je omogućilo bolju povezanost između gradova, ali i s ostalim dijelovima monarhije. Izgradnja željeznica, posebno, imala je revolucionaran učinak na transport dobara i ljudi. Na primjer, izgradnja željezničke pruge između Sarajeva i Ploča doprinijela je bržem transportu drva i drugih prirodnih resursa iz unutrašnjosti prema morskoj obali. Ove promjene su rezultirale bržim ekonomskim razvojem i povećanjem trgovinske razmjene.
Osim infrastrukture, Austrougarska je poticala razvoj industrije. U to vrijeme, posebno se razvijala tekstilna, metaloprerađivačka i drvna industrija. U gradovima poput Sarajeva, Tuzle i Zenice osnovane su tvornice koje su zapošljavale lokalno stanovništvo. U tu svrhu, mnogi su radnici migrirali iz ruralnih područja u urbane centre u potrazi za boljim životom. Ovaj proces urbanizacije imao je dugoročne posljedice na demografske promjene u Bosni i Hercegovini.
Drvna industrija bila je posebno značajna zbog bogatih šuma koje su se nalazile u Bosni i Hercegovini. Drvo se izvozilo u druge dijelove Austrougarske i koristilo za gradnju, namještaj i različite druge proizvode. U tom razdoblju, drvena građa bila je jedna od glavnih izvoznih sirovina, a Bosna i Hercegovina postala je poznata kao važan proizvođač drva. Ova industrija je otvorila nova radna mjesta i doprinijela ekonomskom blagostanju regije.
Osim drvne industrije, metalurgija je također doživjela značajan napredak. U Bosni i Hercegovini su se otvorile brojne tvornice koje su proizvodile željezo i čelik, a proizvodnja se uglavnom usmjerila na opskrbu domaćeg tržišta. Razvoj ove industrije bio je potaknut potrebom za materijalima za izgradnju infrastrukture i industrijskih postrojenja. Osim toga, u Sarajevu je osnovana i prva tvornica tramvaja, što je dodatno unaprijedilo javni prijevoz i infrastrukturu grada.
Poljoprivreda je ostala važan sektor tijekom Austrougarske vladavine, ali je bila podložna promjenama. Uvedene su nove poljoprivredne tehnike i strojevi, što je povećalo produktivnost. Međutim, i dalje je bilo mnogo izazova, uključujući zastarjelu parcelaciju zemljišta i nedostatak kapitala za modernizaciju. Mnogi seljaci su se suočili s problemima vezanim uz dugove i nisku cijenu svojih proizvoda, što je dovelo do socijalnih tenzija u ruralnim područjima.
Unatoč svim promjenama, postojale su i negativne posljedice. Mnogi lokalni proizvođači i obrtnici nisu mogli konkurirati velikim industrijskim postrojenjima koja su se razvijala pod pokroviteljstvom Austrougarske. Ovo je dovelo do propadanja tradicionalnih obrta i zanatstva u regiji. Također, mnogi su se seljaci suočili s gubitkom zemlje zbog povećane komercijalizacije i prekomjerne eksploatacije prirodnih resursa.
U zaključku, privreda Bosne i Hercegovine za vrijeme Austrougarske bila je u znaku modernizacije i promjena, s razvojem industrije, infrastrukture i urbanizacije. Iako su ti procesi donijeli određene ekonomske koristi, također su izazvali i brojne socijalne i ekonomske probleme koji su oblikovali budućnost regije. U konačnici, austrougarska vladavina ostavila je trajne posljedice na privredne i društvene aspekte života u Bosni i Hercegovini, čije se posljedice osjećaju i danas.