Arhitektura u Mezopotamiji, jednoj od najranijih civilizacija u povijesti, igra ključnu ulogu u razvoju ljudske kulture, društvenih struktura i tehnoloških inovacija. Smještena između dviju velikih rijeka, Tigrisa i Eufrata, Mezopotamija je bila dom mnogim civilizacijama, uključujući Sumere, Akadance, Babilonce i Asirce. Njihova arhitektonska ostavština ostavila je neizbrisiv trag na povijest arhitekture, a mnogi elementi iz tog razdoblja i dalje se koriste i danas.
Jedna od najistaknutijih karakteristika arhitekture u Mezopotamiji su ziggurati, monumentalne strukture koje su služile kao vjerski hramovi. Ziggurati su obično imali oblik stepenastih piramida, s različitim razinama koje su predstavljale povezanost između neba i zemlje. Najpoznatiji ziggurat, ziggurat u Ur, izgrađen je oko 2100. godine prije Krista i predstavlja vrhunac sumerske arhitekture. Ove strukture nisu bile samo vjerske građevine; one su također simbolizirale moć i bogatstvo gradova koji su ih sagradili.
Pored ziggurata, gradovi u Mezopotamiji imali su složene sustave kanala i akvadukta koji su omogućavali navodnjavanje uslijed sušne klime. Ova tehnološka dostignuća bila su ključna za poljoprivredu, koja je bila osnova gospodarstva. Arhitekti i inženjeri tog doba koristili su inovativne tehnike gradnje, uključujući opeke od blata, koje su bile dostupne i lako obradive. Ove opeke su se koristile za izgradnju zidova, kuća i drugih građevina, a mnoge od njih su se sačuvale do danas.
Gradovi poput Babilona i Ninive bili su poznati po svojim impresivnim zidinama koje su štitile stanovništvo od napada. Babilonske zidine, koje su se smatrale jednom od sedam svjetskih čuda, izgrađene su od ogromnih opeka i imale su visinu do 30 metara. Ove zidine su bile toliko snažne da su izdržale mnoge napade kroz povijest. Osim toga, Babilon je bio poznat po Vrtovima visećim, koji su također bili jedno od sedam svjetskih čuda, iako njihovo postojanje ostaje predmet rasprave među povjesničarima.
Mezopotamija je također bila domaćin mnogim raznim stilovima i tehnikama gradnje koje su se razvijale tijekom različitih razdoblja. Sumeri su koristili jednostavne oblike i linije, dok su kasnije civilizacije poput Asiraca i Babilonaca dodavale složenije ukrase i detalje na svojim građevinama. Ovi stilovi su često uključivali reljefe i skulpture koje su prikazivale mitološke scene, vojne pobjede ili svakodnevni život. Takva umjetnička izražavanja bila su ne samo dekorativna, već i simbolična, pokazujući moć i bogatstvo onih koji su ih naručivali.
U društvenom kontekstu, arhitektura u Mezopotamiji odražavala je složenu hijerarhiju društva. Svećenici i vladari živjeli su u velikim palačama, dok su siromašniji slojevi društva stanovali u jednostavnijim kućama. Ova razlika u arhitekturi ukazuje na društvene i ekonomske razlike koje su postojale među stanovnicima. Međutim, unatoč tim razlikama, svi su dijelili zajednički prostor i infrastrukturu, što je pridonijelo razvoju društvenih veza i zajedništva.
Arhitektura u Mezopotamiji bila je temelj za mnoge buduće civilizacije. Utjecaj koji su Sumeri, Babilonci i Asirci imali na arhitektonske prakse može se vidjeti kroz povijest, sve do današnjih dana. U mnogim modernim gradovima, elementi kao što su ziggurati i monumentalne građevine inspirirali su arhitekte da stvaraju prostrane i funkcionalne prostore koji odražavaju kulturološke vrijednosti društva. Stoga, proučavanje arhitekture u Mezopotamiji nije samo proučavanje prošlosti, već i razumijevanje korijena mnogih današnjih arhitektonskih praksi i urbanističkog planiranja.