Autoritarizam je pojam koji se koristi za opisivanje političkog sustava u kojem vlast ima apsolutnu kontrolu nad svim aspektima društva, uključujući ekonomiju, kulturu i osobne slobode. U kontekstu Hrvatske, autoritarizam se često analizira kroz prizmu povijesnog nasljeđa, političkih stranaka i društvenih pokreta. Nakon raspada Jugoslavije i stjecanja neovisnosti 1991. godine, Hrvatska je prošla kroz brojne promjene, a pitanje autoritarizma postalo je sve relevantnije u posljednjim desetljećima.
Hrvatska je u procesu tranzicije iz komunizma u demokraciju, a taj proces nije bio jednostavan. Tijekom 1990-ih, pod vodstvom prvog predsjednika Franje Tuđmana, Hrvatska je doživjela nacionalizam koji je često bio povezan s autoritarnim tendencijama. Tuđmanova vlast bila je obilježena centralizacijom moći i kontrolom medija, što je pridonijelo razvoju autoritarnih karakteristika u političkom sustavu.
U 21. stoljeću, Hrvatska je postala članica Europske unije i NATO-a, što je dovelo do određenih poboljšanja u demokratskom procesu. Ipak, i dalje postoje zabrinutosti vezane uz autoritarizam. Različite vlade i političke stranke suočavaju se s kritikama zbog pokušaja suzbijanja slobode medija, ograničavanja prava manjina i ugrožavanja nezavisnosti pravosuđa. Ova pitanja postala su posebno izražena u kontekstu populističkih pokreta koji su se pojavili u Europi i svijetu.
Osim političkih aspekata, autoritarizam se može promatrati i u kontekstu društvenih normi i vrijednosti. U Hrvatskoj, tradicionalne vrijednosti često se stavljaju ispred individualnih sloboda, a to može rezultirati autoritarnim ponašanjem unutar zajednica. Na primjer, pitanje prava LGBT+ osoba često je predmet rasprave i sukoba, a konzervativne skupine često koriste autoritarne metode kako bi nametnule svoje stavove.
Jedan od ključnih problema u suprotstavljanju autoritarizmu u Hrvatskoj je nedostatak političke pismenosti među građanima. Mnogi ljudi nisu dovoljno informirani o svojim pravima i mogućnostima sudjelovanja u demokratskim procesima. To stvara plodno tlo za autoritarne tendencije, jer se građani često ne protive politikama koje narušavaju njihove slobode. Edukacija i osvješćivanje građana o važnosti demokracije i ljudskih prava od ključne su važnosti za suzbijanje autoritarizma.
Drugi važan faktor u borbi protiv autoritarizma je jačanje civilnog društva. Organizacije koje se bave ljudskim pravima, pravima manjina i slobodom medija igraju ključnu ulogu u osvješćivanju javnosti i pružanju otpora autoritarnim praksama. Aktivisti i nevladine organizacije često su prvi koji upozoravaju na kršenja ljudskih prava i pozivaju na akciju. Njihova uloga je iznimno važna, jer često djeluju na lokalnoj razini i pomažu ljudima da se organiziraju i bore za svoja prava.
Usprkos izazovima, postoje i pozitivni pomaci u društvu. Mlađe generacije su sve više angažirane u društvenim pokretima i bore se protiv autoritarnih tendencija. Kroz različite oblike aktivizma, od prosvjeda do online kampanja, mladi ljudi u Hrvatskoj pokušavaju stvoriti društvo koje je otvorenije, tolerantnije i pravednije. Ovaj aktivizam može biti ključan u oblikovanju budućnosti Hrvatske i jačanju demokratskih vrijednosti.
U zaključku, autoritarizam u Hrvatskoj predstavlja složen i višeslojan problem. Iako su učinjeni koraci prema jačanju demokracije, izazovi ostaju. Važno je nastaviti raditi na edukaciji građana, jačanju civilnog društva i promicanju ljudskih prava kako bismo osigurali da se autoritarne tendencije ne ukorijene u hrvatskom društvu. Samo zajedničkim naporima možemo osigurati demokratsku budućnost Hrvatske koja će poštovati prava svih građana.