Paradajz (Solanum lycopersicum) je jedna od najpopularnijih povrtnih kultura u svijetu, a posebno je cijenjen zbog svoje svestranosti u kuhanju i bogatstva hranjivih tvari. Ipak, uzgoj paradajza može biti izazovan zbog raznih bolesti koje ga mogu napasti, a među najproblematičnijima su gljivične bolesti. Ovaj članak istražuje glavne gljivične bolesti koje mogu napasti paradajz, njihove uzroke, simptome i načine borbe protiv njih.
Jedna od najčešćih gljivičnih bolesti koja napada paradajz je plamenjača (Phytophthora infestans). Ova bolest uzrokuje smeđe ili crne mrlje na lišću, a može izazvati brzo propadanje biljaka. Plamenjača se najčešće javlja u uvjetima visoke vlažnosti i niskih temperatura. Da biste spriječili ovu bolest, važno je osigurati dobru ventilaciju među biljkama, redovito uklanjati zaražene dijelove i koristiti otpornije sorte paradajza. U slučaju pojave plamenjače, preporučuje se primjena fungicida koji su specifični za ovu bolest.
Još jedna česta gljivična bolest je siva plijesan (Botrytis cinerea), koja se obično javlja na zaraženim plodovima i cvjetovima. Simptomi uključuju smeđe ili sive mrlje koje se šire brzim tempom, osobito u vlažnim uvjetima. Siva plijesan može uzrokovati velike gubitke u prinosu, stoga je ključno spriječiti njeno širenje. Preporučuje se održavanje suhog okruženja oko biljaka, izbjegavanje prekomjernog zalijevanja i redovito uklanjanje zaraženih dijelova biljaka. Također, možete koristiti fungicide kao preventivnu mjeru.
Osim plamenjače i sive plijesni, paradajz može biti napadnut i gljivicama koje uzrokuju antraknozu (Colletotrichum spp.). Ova bolest se manifestira kao smeđe mrlje na plodovima, koje se mogu razvijati u udubljenja. Antraknoza se često javlja u uvjetima visoke vlažnosti i može se brzo proširiti ako se ne poduzmu mjere. Da biste se borili protiv antraknoze, važno je koristiti zdrave sjemenke i sadnice, kao i pratiti rotaciju usjeva. U slučaju pojave simptoma, preporučuje se primjena fungicida specifičnih za antraknozu.
Preporučuje se i preventivno djelovanje kako bi se smanjila mogućnost pojave gljivičnih bolesti. To uključuje redovito zalijevanje biljaka ujutro, kako bi se smanjila vlažnost tijekom noći, pravilnu razmak između biljaka kako bi se omogućila dobra cirkulacija zraka i korištenje malča koji može pomoći u smanjenju rasta korova i održavanju vlažnosti tla.
Osim kemijskih mjera, sve se više primjenjuju i biološke metode kontrole gljivičnih bolesti. To uključuje korištenje korisnih mikroorganizama koji mogu suzbiti patogene gljivice ili primjenu prirodnih fungicida. Ove metode su često ekološki prihvatljivije i mogu pomoći u održavanju ravnoteže u ekosustavu vrta.
U zaključku, gljivične bolesti na paradajzu predstavljaju ozbiljan problem za uzgajivače, no uz pravilne mjere prevencije i kontrolu, moguće je značajno smanjiti njihov utjecaj. Razumijevanje simptoma i uzroka ovih bolesti ključno je za uspješan uzgoj paradajza. Redovita kontrola stanja biljaka, kao i pravovremeno djelovanje, može osigurati zdrav i bogat urod.