Civilni postupak likvidacije predstavlja pravni proces koji se provodi s ciljem zatvaranja poslovanja pravne osobe, najčešće trgovačkog društva, koje više nije u mogućnosti ili ne želi nastaviti s poslovanjem. Ovaj postupak reguliran je Zakonom o trgovačkim društvima i drugim relevantnim zakonima, a uključuje niz koraka koji osiguravaju pravilno i pravedno rješavanje imovine i obveza društva. U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama Europske unije, postupak likvidacije može se pokrenuti iz više razloga, uključujući financijske poteškoće, neisplativost ili odluku vlasnika da prekinu poslovanje.
Prvi korak u civilnom postupku likvidacije obično je odluka skupštine društva. Vlasnici ili dioničari društva moraju donijeti službenu odluku o likvidaciji, koja se potom mora registrirati u trgovačkom sudu. Ova odluka mora biti donesena u skladu s pravilima koja su utvrđena u statutu društva, a u većini slučajeva potrebna je natpolovična većina glasova. Nakon što je odluka donesena, društvo postaje ‘u likvidaciji’ i počinje proces zatvaranja poslovanja.
Nakon što je likvidacija službeno pokrenuta, likvidator se imenuje kao osoba odgovorna za vođenje postupka. Likvidator može biti jedna ili više osoba, a njihova je zadaća osigurati da se svi koraci postupka provode u skladu sa zakonom. Likvidator će provesti inventuru imovine društva, što uključuje sve nekretnine, pokretnine i dugovanja. Ova procjena je ključna jer omogućuje likvidatoru da utvrdi vrijednost imovine koja će biti raspodijeljena vjerovnicima i dioničarima.
Nakon inventure, likvidator će obavijestiti sve vjerovnike o pokretanju postupka likvidacije. Vjerovnici imaju pravo prijaviti svoje potraživanje prema društvu, a likvidator je dužan provjeriti sva prijavljena potraživanja. Ova faza može potrajati određeno vrijeme, ovisno o broju vjerovnika i složenosti potraživanja. Nakon što su svi zahtjevi obrađeni, likvidator će poduzeti mjere za namirenje dugova društva, što može uključivati prodaju imovine društva.
Prodaja imovine često se provodi putem javne dražbe ili privatne prodaje, ovisno o vrsti imovine i tržišnim uvjetima. Cilj prodaje je prikupiti što više sredstava kako bi se mogli podmiriti dugovi prema vjerovnicima. Nakon što su svi dugovi podmireni, ako ostane imovine, ona se raspodjeljuje dioničarima ili vlasnicima društva u skladu s njihovim udjelima. U ovoj fazi, likvidator mora osigurati da je sve provedeno u skladu sa zakonom kako bi se izbjegli eventualni pravni problemi.
Jedan od važnih aspekata civilnog postupka likvidacije je i to da se tijekom postupka društvo ne može nastaviti s poslovanjem. Sve aktivnosti koje su vezane uz operativno poslovanje trebaju biti obustavljene, a likvidator će se usredotočiti na zatvaranje poslovanja na pravilan način. Osim toga, likvidator je dužan voditi računa o svim zakonskim obvezama društva, uključujući podnošenje godišnjih izvještaja i plaćanje poreza do trenutka kada se proces likvidacije završi.
Kada su svi koraci postupka likvidacije završeni, likvidator podnosi završni izvještaj trgovačkom sudu, a društvo se briše iz registra. Ovaj trenutak označava službeni kraj poslovanja društva. Važno je napomenuti da likvidacija može trajati različito vrijeme ovisno o složenosti poslovanja i broju vjerovnika. U nekim slučajevima, postupak može trajati mjesecima, pa čak i godinama.
U zaključku, civilni postupak likvidacije je složen pravni proces koji zahtijeva pažljivo planiranje i provedbu. Uloga likvidatora je ključna u osiguravanju da se svi koraci postupka provode u skladu sa zakonom i da se imovina društva pravilno raspodijeli. S obzirom na sve aspekte ovog postupka, važno je da se vlasnici društava, prije nego što donesu odluku o likvidaciji, posavjetuju s pravnicima i stručnjacima za računovodstvo kako bi osigurali da su svi aspekti postupka pravilno razumljeni i provedeni.