Norveška, zemlja smještena na skandinavskom poluotoku, poznata je po svojoj spektakularnoj prirodi, bogatoj povijesti i raznolikoj kulturi. Jedno od najčešćih pitanja koje se postavlja o ovoj nordijskoj zemlji jest: koji je službeni jezik Norveške? Odgovor na ovo pitanje nije tako jednostavan kao što se može činiti na prvi pogled, budući da Norveška ima dva službena jezika: bokmål i nynorsk.
Bokmål, što u prijevodu znači ‘književni jezik’, temelji se na danskom jeziku i koristi se u većini urbanih sredina, uključujući Oslo, glavni grad Norveške. Ovaj jezik je rezultat povijesnog utjecaja Danske na Norvešku tijekom razdoblja kada je Norveška bila pod danskom vlašću. Bokmål je najrašireniji oblik pisanja u Norveškoj i koristi ga oko 85% stanovništva. S obzirom na njegovu popularnost, većina književnih djela, novina i obrazovnih materijala objavljuje se na bokmålu.
S druge strane, nynorsk, što znači ‘novi norveški’, temelji se na dijalektima koji se govore na norveškom selu i ruralnim područjima. Ovaj jezik nastao je kao pokušaj da se stvori standardizirani oblik jezika koji bi bio bliži norveškim dijalektima. Nynorsk se koristi od strane oko 15% stanovništva i popularniji je u zapadnom dijelu Norveške. Iako nije toliko rasprostranjen kao bokmål, nynorsk ima značajnu kulturnu i povijesnu vrijednost, a mnogi književnici i pjesnici koriste ga u svojim djelima.
U školama, učenici uče oboje jezika, a izbor između bokmåla i nynorska ovisi o regiji u kojoj žive. U nekim dijelovima Norveške, poput Bergen-a, nynorsk se više koristi, dok u Oslu i drugim urbanim sredinama prevladava bokmål. Ova jezična raznolikost odražava bogatstvo norveške kulture i identiteta, a istovremeno predstavlja izazov za jedinstveno obrazovanje i administraciju.
Osim bokmåla i nynorska, Norveška je također dom različitim manjinskim jezicima i dijalektima. Na primjer, Sami jezici, koji se govore među samim narodom, priznati su kao službeni jezici u određenim područjima gdje Sami narod živi. Ovi jezici imaju svoju bogatu kulturu i tradiciju, a njihovo očuvanje i promocija postali su važni aspekti norveškog društva.
Norveška je također poduzela mnoge inicijative kako bi osigurala da svi njeni građani imaju pristup obrazovanju i informacijama na jeziku koji razumiju. To uključuje pružanje obrazovnih materijala i resursa na oba službena jezika, kao i na manjinskim jezicima. Ova jezična politika osmišljena je kako bi se potaknula jezična i kulturna raznolikost, što je ključno za održavanje identiteta i tradicija Norveške.
U svakodnevnom životu, Norvežani često koriste mješavinu bokmåla i nynorska, ovisno o kontekstu i mjestu. Na primjer, dok se u formalnim situacijama koristi bokmål, u neformalnim razgovorima i među prijateljima može se čuti upotreba dijalekata i nynorska. Ova jezična fleksibilnost doprinosi bogatstvu i raznolikosti norveškog jezika, ali također može izazvati konfuziju među strancima koji dolaze u Norvešku.
Zaključno, službeni jezici Norveške, bokmål i nynorsk, predstavljaju ne samo jezične varijante, već i kulturne identitete koji su oblikovani kroz povijest i tradiciju. Ova jezična raznolikost obogaćuje norveško društvo i pruža jedinstvenu priliku za razumijevanje i istraživanje kulturoloških razlika unutar zemlje. Norveška se ponosi svojom jezičnom raznolikošću i nastavlja promovirati upotrebu svih svojih jezika kako bi osigurala da svi njeni građani mogu komunicirati i sudjelovati u društvu.
