Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, suočava se s izazovima i prilikama u okviru energetske tranzicije koja se odvija na globalnoj razini. Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu predstavlja ključni dokument koji definira smjernice razvoja energetskog sektora i obveze prema održivom razvoju i klimatskim ciljevima. Ova strategija temelji se na potrebama za smanjenjem emisije stakleničkih plinova, povećanjem energetske učinkovitosti i promicanjem korištenja obnovljivih izvora energije.
Jedan od glavnih ciljeva strategije je smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, što će se postići razvojem obnovljivih izvora energije poput solarnih, vjetroelektričnih i hidroelektričnih postrojenja. Očekuje se da će do 2030. godine obnovljivi izvori činiti značajan dio ukupne energetske proizvodnje u Hrvatskoj, čime će se smanjiti emisije CO2 i doprinijeti globalnim naporima u borbi protiv klimatskih promjena.
Osim povećanja udjela obnovljivih izvora, strategija također naglašava važnost energetske učinkovitosti. To uključuje poboljšanje energetskih svojstava zgrada, modernizaciju industrijskih procesa i promicanje energetski učinkovitih rješenja u transportu. Očekuje se da će investicije u energetske efikasnosti donijeti značajne uštede i smanjiti troškove energije za potrošače, dok istovremeno doprinose održivom razvoju.
Financijska sredstva za ostvarenje ovih ciljeva dolaze iz različitih izvora, uključujući fondove Europske unije, nacionalne programe i privatne investicije. Ulaganja u obnovljive izvore energije i energetske učinkovitosti mogu značajno doprinijeti rastu hrvatskog gospodarstva, stvaranju radnih mjesta i smanjenju ovisnosti o uvozu energije. U tom kontekstu, očekuje se da će Hrvatska do 2030. godine postati značajan igrač u regiji kada je riječ o proizvodnji i izvozu energije iz obnovljivih izvora.
Gledajući prema 2050. godini, strategija također postavlja ambiciozne ciljeve. Hrvatska teži postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine, što podrazumijeva ravnotežu između emisije stakleničkih plinova i njihovog uklanjanja iz atmosfere. To će zahtijevati dodatne napore u razvoju tehnologija za skladištenje energije, kao i istraživanje i razvoj novih rješenja za smanjenje emisija u industriji i transportu.
Osim toga, predviđa se da će Hrvatska nastaviti suradnju s drugim državama članicama EU-a u ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Energija je sektor koji ne poznaje granice, stoga je važno uspostaviti regionalne i međunarodne suradnje koje će omogućiti učinkovitiju razmjenu energije, tehnologija i znanja. Ovakva suradnja može biti ključna za postizanje ciljeva održivog razvoja i klimatskih ciljeva, posebno u kontekstu smanjenja troškova i povećanja konkurentnosti.
U zaključku, strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu predstavlja značajan korak prema održivoj budućnosti. Kroz povećanje udjela obnovljivih izvora, poboljšanje energetske učinkovitosti i suradnju na regionalnoj i međunarodnoj razini, Hrvatska može postati lider u energetskoj tranziciji. Ovi ciljevi ne samo da će doprinijeti zaštiti okoliša, već će također osigurati ekonomsku stabilnost i prosperitet za buduće generacije. Ključna je uloga svih dionika, od vlade do privatnog sektora, u ostvarenju ovih ambicioznih ciljeva koji će oblikovati energetsku budućnost Hrvatske.
