Energetski certifikat predstavlja dokument koji potvrđuje energetsku učinkovitost zgrade ili kuće. U Hrvatskoj, zakonodavne odredbe nalažu da svaka zgrada ili kuća koja se prodaje ili iznajmljuje mora imati energetski certifikat. Ovo pravilo posebno se odnosi na kuće izgrađene prije 1968. godine, koje često predstavljaju izazov u pogledu energetske učinkovitosti i obnove. U ovom članku istražit ćemo što sve uključuje energetski certifikat, kako ga dobiti te koje su posebnosti za starije kuće.
Energetski certifikat izdaje ovlašteni certifikator nakon što se izvrši energetski pregled nekretnine. Ovaj pregled obuhvaća analizu postojećih sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, kao i izolacije zgrade. Za kuće izgrađene prije 1968. godine, često se može primijetiti da su sustavi grijanja i izolacije zastarjeli, što utječe na ukupnu energetsku učinkovitost. Takve kuće obično nemaju modernu izolaciju i često koriste starije sustave grijanja koji su manje učinkoviti, što dovodi do viših troškova energije.
Za vlasnike kuća izgrađenih prije 1968. godine, proces dobivanja energetskog certifikata može biti pomalo kompliciran. Prvi korak uključuje angažiranje ovlaštenog stručnjaka koji će izvršiti potrebne analize. Certifikator će provjeriti sve aspekte zgrade, uključujući prozore, vrata, zidove, krov i podove, te će procijeniti koliko energije zgrada troši tijekom godine.
Jedna od važnih stavki u procesu certifikacije je i poboljšanje energetske učinkovitosti. Vlasnici starih kuća mogu biti potaknuti na ulaganje u energetski učinkovite sustave ili izolaciju kako bi poboljšali svoj certifikat. Na primjer, zamjena starih prozora novim, energetski učinkovitijim modelima može značajno smanjiti gubitak topline, dok instalacija modernih sustava grijanja može smanjiti troškove energije. Ovi koraci ne samo da poboljšavaju energetsku učinkovitost, već također mogu povećati tržišnu vrijednost nekretnine.
Osim toga, energetski certifikat može pomoći vlasnicima kuća da bolje razumiju koliko energije njihova kuća troši. Certifikat sadrži informacije o potrošnji energije, emisijama CO2 te preporukama za poboljšanje energetske učinkovitosti. Također, certifikat može sadržavati informacije o troškovima energije, što može biti korisno za planiranje budućih ulaganja u obnovu ili modernizaciju kuće.
Vlasnici kuća izgrađenih prije 1968. godine trebaju biti svjesni i potencijalnih subvencija ili potpora za poboljšanje energetske učinkovitosti. Država i lokalne vlasti često nude programe koji pomažu vlasnicima da financiraju poboljšanja. To može uključivati subvencije za instalaciju solarnih panela, poboljšanje izolacije ili zamjenu starih sustava grijanja. Pristup ovim potporama može značajno smanjiti troškove obnove i učiniti projekte održivijima.
Važno je napomenuti da se energetski certifikat ne izdaje samo kako bi se zadovoljili zakonski zahtjevi, već predstavlja i priliku za vlasnike da unaprijede svoju nekretninu. Poboljšanjem energetske učinkovitosti, vlasnici mogu smanjiti svoje račune za energiju, povećati udobnost u svom domu, te doprinijeti zaštiti okoliša smanjenjem emisija stakleničkih plinova. U današnjem svijetu, gdje su ekološke promjene sve prisutnije, ulaganje u energetsku učinkovitost postaje ne samo ekonomski isplativo, već i društvena odgovornost.
U zaključku, energetski certifikat za kuće izgrađene prije 1968. godine predstavlja važan korak prema održivoj gradnji i energetskoj učinkovitosti. Iako proces može biti izazovan, on također pruža priliku za poboljšanje kvalitete života i smanjenje troškova. Vlasnici ovih nekretnina trebaju biti informirani o svojim pravima i mogućnostima koje im pruža zakonodavstvo te se potruditi da njihove kuće budu energetski učinkovite i ekološki prihvatljive.
