Poezija bokeljskih Hrvata predstavlja jedinstven i bogat kulturni izraz koji je nastao na području Boke Kotorske, regije koja je povijesno bila naseljena različitim narodima i kulturom. Ova poezija je oblikovana kroz stoljeća pod utjecajem hrvatske, crnogorske i talijanske tradicije, a njen specifičan karakter odražava posebnosti bokeljskog identiteta. U njoj se isprepliću elementi folklora, povijesti, tradicije i suvremenih društvenih pojava, što je čini zanimljivom za proučavanje i interpretaciju.
Bokeljski Hrvati, kao manjinska zajednica u Crnoj Gori, zadržali su svoje jezične i kulturne specifičnosti, a poezija im služi kao sredstvo očuvanja identiteta. Kroz stihove se prenose priče, legende i običaji koji su ključni za razumijevanje bokeljske povijesti i kulture. Poezija se često koristi za izražavanje emocija, proživljavanje ljubavi, tuge, radosti, ali i socijalnih i političkih pitanja koja su utjecala na život lokalnog stanovništva.
Jedan od najistaknutijih predstavnika bokeljske poezije bio je pjesnik i književnik Vidoje Vuković, čije su pjesme prožete ljubavlju prema moru i prirodi, ali i nostalgijom za prošlim vremenima. Njegova djela često su inspirirana lokalnim pejzažima, tradicijom i životom običnih ljudi, što ih čini pristupačnima i bliskima svakodnevnom životu. S druge strane, suvremeni bokeljski pjesnici koriste poeziju kao platformu za izražavanje svojih stavova o aktualnim društvenim temama, poput migracija, identiteta i kulturne raznolikosti.
Poezija bokeljskih Hrvata također je obogaćena narodne muzike i tradicijskih običaja. Pjesme se često izvode na lokalnim manifestacijama i festivalima, čime se potiče očuvanje i promicanje kulturne baštine. Ove manifestacije predstavljaju priliku za okupljanje zajednice, razmjenu ideja i tradicija, te stvaranje novih umjetničkih djela koja nadopunjuju bogatu tradiciju bokeljske poezije.
Osim Vidoje Vukovića, tu su i drugi značajni pjesnici poput Radoslava Vojvodića i Milana Vukovića, koji svojim radovima doprinose raznolikosti bokeljske književne scene. Njihova djela često se bave temama identiteta, ljubavi prema domovini i vezama s morem, a koriste različite stilove i forme koji obogaćuju poeziju. Ova poezija nije samo umjetnički izraz, već i sredstvo za očuvanje tradicije i identiteta bokeljskih Hrvata.
U suvremenom kontekstu, poezija bokeljskih Hrvata suočava se s izazovima modernizacije i globalizacije. Mnogi mladi pjesnici pokušavaju spojiti tradicionalne elemente s modernim temama i stilovima, stvarajući tako nova djela koja odražavaju suvremeni život u Boki Kotorskoj. Ova sinteza starih i novih utjecaja dovodi do stvaranja jedinstvenih poetskih izričaja koji privlače pažnju šire javnosti.
Uloga poezije u zajednici bokeljskih Hrvata ne može se podcijeniti. Ona služi kao sredstvo za izražavanje kolektivnog identiteta, prenošenje tradicije i očuvanje jezika. Kroz poeziju, bokeljski Hrvati mogu održati svoju kulturnu baštinu i istovremeno se suočiti s izazovima suvremenog društva. Poezija postaje način komunikacije, razumijevanja i povezivanja među ljudima, bez obzira na njihove razlike.
U zaključku, poezija bokeljskih Hrvata predstavlja vrijedan dio hrvatske kulturne baštine. Ona je izraz identiteta, povijesti i tradicije koji se prenose s generacije na generaciju. Kroz stihove se očituje ljubav prema prirodi, moru, ali i prema ljudima koji žive u ovom posebnom dijelu svijeta. Ova poezija zaslužuje pažnju i uvažavanje, ne samo unutar bokeljske zajednice, već i šire, kao važan doprinos hrvatskoj književnosti i kulturi.
